Naslovnica Crkva Prolazi li Crkva kroz velika čišćenja?

Prolazi li Crkva kroz velika čišćenja?

1507
0

Ovog tjedna dok smo na misi prolazili kroz knjigu proroka Izaije, čitali smo o izraelskom bolnom čišćenju, ali i o nadolazećim kaznama za okolne narode. Te stare priče mogu nešto reći i nama danas.

Kako Izaija navodi, Bog je dopustio da narodi progone Izrael kako bi se on pročistio. Ali, grijesi naroda i ovoga svijeta ne mogu trajati zauvijek; pokvarenost mora završiti. Gospodin će suditi narodima, ne samo očistiti Izrael.

U složenom odlomku, Bog govori (preko Izaije) da, iako je koristio Asiriju kao sredstvo za pročišćenje Izraela, Asirija ne može izbjeći kaznu za svoja bezakonja. Evo odlomka:

Jao Asiru, šibi gnjeva mojega,
prutu kojim srdžba moja zamahuje!
Na puk ga poslah nevjeran,
na narod što me razjari,
da ga oplijeni i opljačka,

Ali on nije tako mislio
i u srcu nije tako sudio,
već u srcu zasnova zator,
istrebljenje mnogih naroda…
Jer reče: „Učinih snagom svoje ruke
i mudrošću svojom, jer sam uman;
uklonih međe narodima
i blaga njihova opljačkah

Zar se hvali sjekira
povrh onog koji njome siječe?
Hoće li se oholit’ pila
povrh onog koji njome pili?
K’o da šiba maše onim koji je podiže,
il’ štap diže onog koji drvo nije;
Jahve nad vojskama poslat će stoga
gojaznima njegovim skončanje,
slavu će mu ognjem potpaliti,
kao što se vatra potpiruje. (Izaija 10, 5-16).

Što nam proroštvo poput ovoga danas znači? Puno, pogotovo ako gledamo na Izrael kao sliku Crkve, i narode oko nas kao one slične Asiriji i Babilonu.

Jer doista, i Crkva prolazi kroz velika čišćenja. Nekad bujna loza katoličanstva i kršćanstva na Zapadu je dramatično smanjena. Samo 25% katolika u SAD-u ide na misu; u Europi su statistike još gore. Ravnodušnost prema vjeri i Bogu je široko rasprostranjena. Mnogi su katolici samo po imenu. Ipak, za one koji su ostali iskustvo vjere postaje sve vatrenije. Zbog sumnji i progona, mnogima od nas je zapravo jasnije u što (tj. koga) i zbog čega vjerujemo, nego što je to možda bilo u prošlosti. Danas imamo veliki procvat katoličke apologetike i medija. Manji broj katolika koji je ostao je sve jasniji, pobožniji i kreativniji. I tako vidimo pročišćavanje koje je tako često bilo potrebno u Crkvi. Ecclesia semper reformanda.

Ovo pročišćavanje vrši Bog, koji je dozvolio da ovaj sekularan i neprijateljski nastrojen svijet napada Crkvu. Te nevolje uzimaju mnoge oblike: jednostavna ruganje našim uvjerenjima, proglašavanja pogreški i laži koje nas udaljavaju od vjere, kriminalizacija naših dugo čuvanih uvjerenja, pa čak i izravno mučeništvo vjernika.

Za sada, Bog, čini se, dopušta “Asiriji” moderne dekadentne kulture da nas ponižava.

Dok putujemo dalje u mraku, zastave tolerancije pod kojima revolucionari marširaju sve više pokazuju što su zapravo: zastave tiranije. A s obzirom na novu tiraniju, naše mogućnosti da utječemo na kulturu se smanjuju; vjerni katolici koji navještaju drevne istine gube svoju temeljnu vjersku slobodu. Samo navođenje određenih odlomka iz Svetoga pisma ili čitanja iz Katekizma Katoličke Crkve se danas može proglasiti govorom mržnje. Postoje sve veći napori da se vjerne katolike prisili da izravno surađuju u zlu kao što su kontracepcija, pobačaj i eutanazija.

Imajući sve to na umu, tekst iz drugog dijela Izaije čini se prikladnim za sve veći broj katolika:

Hajde, narode moj, uđi u sobe
i vrata za sobom zatvori.
Sakrij se časkom
dok jarost ne prođe.

Jer, gle, izići će Jahve
iz svog prebivališta
da stanovnike zemljine kazni
što se o njeg’ ogriješiše.
Izbacit će zemlja svu krv
što je na njoj prolivena
i neće više kriti onih
koji su na njoj poklani. (Iz 26, 20-21).

U stvari, ovaj tekst savjetuje vjernike da se klone ovoga svijeta i sačuvaju vjeru živeći što dalje od prevladavajuće kulture. Moguća moderna primjena ovog teksta bi bila promatrati zlo u trenutnoj zapadnoj kulturi kao znak gnjeva Božjega, koji dopušta da se konačno sruši pod težinom vlastitih grijeha.

Slično kao u dane Noine, možda je na nama samo se skloniti i sačuvati vjeru od poplave. Sveto Pismo nam govori:

Jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.

Začujem i drugi glas s neba: “Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih….”(Otk 18, 3-5).

—-

Kaznit ću Bala babilonskog,
iz ralja mu otet’ što je progutao.
Neće više k njemu hrliti narodi,
srušit će se babilonske zidine.

Izađi iz njega, narode moj!
Nek’ svaki spasi život svoj
od jarosnoga gnjeva Jahvina!
Neka vam srce ne klone!
Ne bojte se glasâ što se zemljom šire,
jedne godine ovakvi, druge onakvi,
i što u zemlji vlada nasilje,
te silnik za silnikom ustaje… (Jer 51, 44-46).

U mjesecima i godinama koje dolaze, prioritet za mnoge u Crkvi će možda biti zauzimanje obrambenog stava, negdje se primiriti, dok Božji sud donosi kraj zala u kulturama i narodima oko nas.

To, naravno, nije uobičajen stav Crkve koja se inače bori sa svom snagom Evanđelja. No, čak je i Isus govorio prvim evanđelistima da kada se suoče sa žestokim protivljenjem Evanđelju da bježe: “Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi.” (Mt 10,24).

Što sve to znači za vas? Morate odlučiti. Neki su možda pozvani izolirati svoje obitelji kako bi ih sačuvali od zlobne kulture koja izjeda. Drugi su ipak pozvani da se uključe u ovaj svijet i nastoje spasiti što je više moguće. No, sve je više jasno: Crkva jednostavno neće moći činiti kompromise koje će svijet od nje zahtijevati.

Izaijino proročanstvo nije samo zaključano u prošlost; ono je danas itekako aktualno.

Izvor