Naslovnica Crkva Razmišljanje o “svjedočanstvu” nadbiskupa Carla Maria Vigana

Razmišljanje o “svjedočanstvu” nadbiskupa Carla Maria Vigana

1681
0

Rijetka je i iznimno teška činjenica u crkvenoj povijesti da jedan biskup javno optuži nekog Papu, pogotovo ako je još živ. U nedavno objavljenom dokumentu (od 22. kolovoza 2018.) nadbiskup Carlo Maria Viganò svjedoči da je papa Franjo već pet godina znao za dvije činjenice: da je kardinal Theodore McCarrick počinio seksualne prijestupe protiv sjemeništaraca i svojih podređenih, te da postoje sankcije, koju mu je nametnuo papa Benedikt XVI.

Nadalje, nadbiskup Viganò potvrdio je svoju izjavu svetom zakletvom u kojoj se poziva na Božje ime. Stoga nema razumnog i uvjerljivog razloga sumnjati u istinitost sadržaja dokumenta nadbiskupa Carla Maria Vigana.

Katolici diljem svijeta, jednostavni vjernici, “oni maleni”, duboko su šokirani i sablažnjeni zbog nedavno otkrivenih teških slučajeva u kojima su crkvene vlasti pokrivale i štitile svećenike koji su počinili seksualno djelo protiv maloljetnika i protiv svojih podređenih. Takva povijesna situacija, koju Crkva doživljava u našim danima, zahtijeva apsolutnu transparentnost na svim razinama crkvene hijerarhije, prvenstveno, jasno, od samoga Pape.

Potpuno je nedostatno i neuvjerljivo što crkvene vlasti nastavljaju iznositi opće pozive na nultu toleranciju u slučajevima seksualnih zlostavljanja od strane klerika i na zaustavljanje zataškivanja takvih slučajeva. Jednako su nedovoljni i stereotipni pozivi na oproštenje u ime crkvenih vlasti. Takvi pozivi na nultu toleranciju i molbe za oprost postat će vjerodostojni samo ako vlasti rimske kurije polože karte na stol, objavljujući imena i prezimena svih onih u rimskoj kuriji – neovisno o njihovu položaju i statusu – koji su pokrivali slučajeve seksualnog zlostavljanja maloljetnika ili njihovih podređenih.

Iz dokumenta nadbiskupa Vigana može se zaključiti sljedeće:

1. Da će Sveta Stolica i sam Papa započeti s beskompromisnim čišćenjem rimske kurije i biskupija od homoseksualnih grupa i mreža.
2. Da će Papa nedvosmisleno objaviti Božanski nauk o teškom grešnom karakteru homoseksualnih djela.
3. Da će biti izdane opsežne i detaljne norme, koje će spriječiti ređenje muškaraca s homoseksualnim sklonostima.
4. Da će Papa obnoviti čistoću i nedvosmislenost cjelokupnog katoličkog nauka u poučavanju i propovijedanju.
5. Da će se u Crkvu vratiti- kroz papinsko i biskupsko učenje i kroz praktične norme- trajna kršćanska askeza: prakticiranje posta, tjelesna pokora, te odricanje.
6. Da će se u Crkvi obnoviti duh i praksa zadovoljštine i opraštanja za grijehe koji su počinjeni.
7. Da će u Crkvi započeti sigurno zajamčen postupak odabira kandidata za biskupe, koji su očigledno istinski ljudi od Boga; te da bi bilo bolje ostaviti biskupije nekoliko godina bez biskupa nego imenovati kandidata koji nije istinski Božji čovjek u molitvi, doktrini i moralnom životu.
8. U Crkvi će započeti pokret, posebno među kardinalima, biskupima i svećenicima koji će se odreći bilo kakvog kompromisa i bilo kakvog koketiranja sa svijetom.

Ne bi se trebalo iznenaditi ako glavni oligarhijsko ustrojeni međunarodni mediji, koji promiču homoseksualnost i moralnu izopačenost, počnu vrijeđati osobu nadbiskupa Viganòa, ne bi li srž samog dokumenata ispao iz vida.

Usred širenja Lutherovog krivovjerja i duboke moralne krize među znatnim dijelom svećenstva, a posebno rimske kurije, papa Adrian VI. napisao je ove iznenađujuće otvorene riječi, upućene Carskom saboru u Nürnberga 1522. godine: “Znamo da su već neko vrijeme mnoge odvratnosti, zlouporaba crkvenih dužnosti i kršenje ovlasti uzeli maha pri Svetoj Stolici, i da su se sve stvari izopačile. Od glave je korupcija prešla na udove, od pape na prelate, nema onoga koji čini dobro, nema, niti jednoga.”

Nemilosrdnost i transparentnost pri otkrivanju i priznavanju zla u životu Crkve pomoći će inicirati učinkovit proces duhovnog i moralnog čišćenja i obnove. Prije osuđivanja drugih, svaki svećenički služitelj u Crkvi, bez obzira na čin i naslov, trebao bi se pred Bogom zapitati nije li on sam na neki način pokrivao seksualne zločine. Ako otkrije da je kriv, mora to javno priznati jer ga Božja riječ upozorava: “Ne stidi se priznati svoje grijehe” (Sir 4,26). Jer, kako je pisao prvi papa, Sveti Petar, “Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. (Crkve)” (1 Pt 4,17).

Athanasius Schneider, pomoćni biskup kazahstanske nadbiskupije Marije Presvete u Astani

Izvor