Naslovnica Društvo Rješenje za izgradnju kulture života je da budemo pravi kršćani

Rješenje za izgradnju kulture života je da budemo pravi kršćani

321
0
Bishop Oscar Cantú of San Jose, Calif., and Archbishop Salvatore J. Cordileone of San Francisco are seen are seen Jan. 22, 2022, during the 18th annual Walk for Life West Coast in San Francisco. (CNS photo/Melissa Vlach, Archdiocese San Francisco)

Postoji stara izreka, koja je zapravo retoričko pitanje, te je neka vrsta samoprocjene vjere, načina da se utvrdi gdje se nalazi smisao hoda s Gospodinom Isusom: „Kada bi Vas uhitili zato jer ste kršćanin, bi li imali dovoljno dokaza da Vas osude?”.

Samo što je to dokaz? Čitanja koja smo upravo čuli na današnjoj misi daju nam odgovor da su to blaženstva. Pojednostavljeni način gledanja na blaženstva mogao bi se činiti samo kao popis napora s odgovarajućim nagradama. Ali to zapravo nije cilj. Blaženstva je bolje promatrati kao obilježja kršćanskog života, vrlo slično onome što nam sveti Jakov govori o pravoj (istinskoj) mudrosti i njenoj suprotnosti, lažnoj mudrosti. Razmislimo o tome na trenutak.

Lažna mudrost

Lažna mudrost, kaže apostol Jakov, nije odozgo nego je ovozemaljska; naziva ju neduhovnom, a ponajviše demonskom. Koji su znakovi tog demonskog utjecaja? Ljubomora, sebična ambicija, neuređenost života i „svaka loša praksa” – to jest, sve što je zlo i pogrešno. Neuređenost života i zlo su demonski, a vrag koristi taktike kao što su ljubomora i sebična ambicija kako bi došao do nas. „Sebična ambicija” ovdje označava stav da radite nešto samo zato što možete izvući korist iz toga, tražeći sva mogućih sredstava da dobijete ono što želite samo radi sebe. I ljubomora, naravno, usredotočuje osobu na sebe samu i otuđuje je od drugih. Dakle, ovo nas vraća na početak.

Prisjetimo se da je Bog stvarajući svemir stvorio red iz kaosa. Red odražava Boga, a Bog nam je dao moć da stvaramo red iz kaosa, jer nas je stvorio na svoju sliku i priliku. A onda je, naravno, taj sklad bio narušen padom naših praroditelja, kada se ljudski rod otuđio od Boga. Đavao je veliki djelitelj, koji nas dijeli od Boga i jedne od drugih. Kako bi došao do onoga što želi i odvukao nas u pakao sa sobom, koristi se klasičnom strategijom rata, a to je podijeli pa vladaj. Ali on to čini vrlo pametno, jer zna da bismo, kad bismo vidjeli zlo kakvo jest, imali odbojnost prema tome.

Ne tako nova religija

U naše vrijeme, sve je to postalo svojevrsna religija, koja poprima oblik ultra agresivne, protukršćanske vrste sekularizma. To je danas svuda oko nas, a ova vrsta sekularizma ima sva obilježja religije, a to su: nepogrešive dogme, obredi, sveci, ispovijest (ne)vjere i osudu heretičkih učenja uz kažnjavanje krivovjeraca koji ih drže i usuđuju se javno govoriti, indeks zabranjenih knjiga, čak i sakramente. U ovoj posljednjoj točki ova nova religija zrcali poganska, što će reći demonska obilježja religija drevnog biblijskog svijeta, religijske prakse kojima je podlegao čak i Božji izabrani narod.

„Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim“, čitamo u Psalmu 106. Riječi „demoni“ i „idoli“ ovdje su ista riječ na hebrejskom jeziku jer idoli, odnosno lažni bogovi, su demoni. A što je ono što se podrazumijeva pod „idolima (likovima) kanaanskim“?

Gospodin upozorava svoj narod u knjizi Levitskog zakonika: „Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!” (Lev 18, 21). Molek je bio bog drevnih Kanaanaca, stanovnika iste zemlje kao i Izraelci, kojem su žrtvovali svoju djecu. Kasnije u knjizi Levitskog zakona, Gospodin još oštrije opominje svoj narod: „Tko god, Izraelac, ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje čedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. Ja ću se okrenuti protiv toga čovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje čedo Moleku, okaljao moje Svetište i obeščastio moje sveto ime“ (Lev 20, 2). Nažalost, mnogi pripadnici Božjeg naroda nisu poslušali Božji savjet te su prešli na ovu užasnu praksu svojih poganskih susjeda.

Nova sekularna religija našeg vremena preuzima tu praksu na gotovo sakramentalan način. Jer je pobačaj za njih postao njihov presveti sakrament, ono što smatraju najsvetijim, doktrina i praksa na kojoj je izgrađen cijeli njihov sustav vjerovanja. Zato vidimo tako nasilnu reakciju na bilo kakvu, makar i minimalnu regulaciju pobačaja u zakonu, propise za koje bi čak i oni koji smatraju da ih treba držati legalnim smatrali razumnim, poput informiranog pristanka roditelja. Ne treba čuditi da je prvi koji je osporio teksaški zakon protiv pobačaja bio Sotonski hram, i to upravo na temelju uskraćivanja prava na vjersku slobodu, jer oni trebaju pobačaj da bi izvršili svoje vjerske rituale.

Prava (istinska) mudrost

Dakle, sve je to lažna mudrost. Razmotrimo sada pravu mudrost, mudrost koja dolazi odozgo. Što nam sveti Jakov kaže o ovoj mudrost? To je život prema blaženstvima. Ono što on kaže, je zapravo ono što naš Gospodin uči proglašavajući blaženstva. „Čisti”, odnosno „čista srca”; „miroljubivi“, kao mirotvorci koji su uistinu blagoslovljeni; „nježni” i „krotki”; „suglasni” s onim što je pravi osjećaj za „siromaštvo duhom”; „puni milosrđa”, što će reći, „milosrdni”; „gladni i žedni pravednosti” koja donosi „dobre plodove, bez nepostojanosti ili neiskrenosti”. Ukratko, život prema krepostima. I da budemo jasni kako je „blaženstvo“ sinonim za „sreću“. Bog želi da budemo sretni i On nam daje ovaj put da tamo stignemo; đavao želi da budemo jadni, želi našu smrt, želi nas odvući u pakao sa sobom, i mami nas tjerajući nas da mislimo samo na sebe i tako nas odvaja jedne od drugih i konačno od Boga.

Istinski kršćanin je onaj koji živi u skladu s istinskom mudrošću i tako je na putu do trajne sreće, putu kojim korača uz pomoći kreposti, kako naravne tako i teološke. Bog nam na tom putu daje potrebnu pomoć, prije svega milost sakramentalnog života Crkve. Imamo pravi Presveti Sakrament. Koliko ima samo oskvrnuća ljudskog života kojemu svjedočimo u naše vrijeme zbog gubitka osjećaja za sveto, čak i ono što je najsvetije, Presveti Sakrament? Činimo li sve što je moguće da poštujemo puninu Presvetog Sakramenta i izbjegnemo njegovo oskvrnuće primajući sa poštovanjem i dostojno Presveti Sakrament, dajući sebe uvijek Bogu?

Koliko ima samo ljudi koji tvrde da su kršćani, a opet bezumno prihvaćaju novu sekularnu religiju i njezin lažni blagoslovljeni sakrament? Oni su poput Izraelaca iz drevnih vremena koji su se predali štovanju Moleka. Ipak, iako postoji samo jedan Presveti Sakrament; trebamo živjeti tako da se protivimo oskvrnuću dvojstva onoga što je sveto; kako kruha života na oltaru, tako i ljudskog života u utrobi.

Napor se nastavlja

Pa ipak, razlog zbog kojeg vidimo tako ekstremnu reakciju protagonista ove nove religije je upravo napredak koji je postignut u pokretu za afirmaciju dostojanstva i nepovredivosti ljudskog života u maternici. To je zahvaljujući svima Vama. Hvala vam! Mi se, nalazimo u vrlo važnom trenutku, dok s velikom nadom molimo za odluku Vrhovnog suda da poštuje sveto načelo u pravnom slučaju Dobbs protiv Jackson o zakonu države Mississippi koji se tiče zabrane pobačaja nakon petnaestog tjedna trudnoće. Ali nemojmo misliti da se možemo opustiti od naših napora čak i ispravnom odlukom suda. U svakom slučaju, naši napori će se nastaviti.

Đavao neće stati sve dok ne bude poražen i definitivno vraćen u pakao u vremenu kada se naš Gospodin vrati. Stoga, uvijek će biti napada na dostojanstvo ljudskog života, i oni će se pojačavati. Naš guverner je obećao da će državu Kaliforniju učiniti utočištem za pobačaje, što će reći državom utočištem za ubijanje nevinih i državom utočištem za štovanje Moleka. Stoga ćemo nastaviti raditi na izgradnji kulture života, zagovaranjem života, pružanjem ljubavi i podrške ženama u kriznim trudnoćama i sve što im je potrebno da znaju da su cijenjene, poštovane i da imaju prijatelje koji hodaju s njima u vremenu nevolje, dajući im priliku da donesu najsretniju odluku, a to je odluka za život. Dok to budemo činili, imat ćemo veliku priliku živjeti posljednje blaženstvo.

Ne zaboravimo posljednje blaženstvo; to je blaženstvo u kojem naš Gospodin prelazi iz trećeg lica množine „Blago njima“, na drugu lice množine, „Blago Vama“, čineći to vrlo izravnim i osobnim: „Blago Vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas”. Tada znamo da ćemo imati razloga za radost, jer ćemo biti blizu Bogu i poistovjetiti se s njegovim Sinom: „Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima”.

Zaključak

Biti ćemo sposobni za takvo veselje samo ako činimo ono najvažnije, a to je da živimo u skladu s istinskom mudrošću. Sve ostalo što radimo bit će neučinkovito ako ne učinimo ovu najvažniju stvar, a to je da živimo blaženstva, život ispunjen krepostima. Rješenje za izgradnju kulture života je da budemo pravi kršćani, oni koji žive istinskom mudrošću: čistoćom, očuvanjem čistog srca i čistog uma, čistih očiju koje gledaju drugoga i vide drugoga kao bližnjeg, a ne kao sredstvo za postizanje cilja, ne tražeći nikada vlastito zadovoljstvo ili tražeći ono što će izvući iz odnosa, već potvrđujući vrijednost drugoga radi dobra drugoga; duh siromaštva koji traži Božju volju i ispunjava je bez obzira na cijenu, znajući da će Bog pružiti sve što nam je potrebno da nađemo sreću s Njim; dok smo postojani i iskreni u svojoj vjeri, redoviti u njezinu prakticiranju i pobožnosti, dolazeći na sakrament ispovijedi kako bismo uvijek štovali sveti dar koji nam Bog daje na oltaru i u drugome; život predan djelima milosrđa, uvijek tražeći dobro radi dobra drugoga.

Neka nam Bog podari milost da tako živimo, u skladu sa Njegovim planom, tako da, ako ikada budemo uhićeni jer smo kršćani, bude mnogo dokaza zbog kojih će nas osuditi. Tada ćemo se moći radovati i veseliti, jer čista savjest pobjeđuje, a Bog će nam dati veliku nagradu u svome nebeskom Kraljevstvu vječnog svjetla, odmora i mira.

Mons. Salvatore J. Cordileone je nadbiskup San Francisca te osnivač i predsjednik uprave Instituta Benedikta XVI. za sakralnu glazbu i bogoštovlje.

Napomena urednika. Homilija je izgovorena na sv. misi prije Hoda za život (22. siječnja 2022.).

Izvor