Naslovnica Crkva Rođendansko pismo svetom Alojziju Stepincu

Rođendansko pismo svetom Alojziju Stepincu

849
0
Podijeli objavu
Na današnji dan, 8. svibnja 1898., u Brezarić pokraj Krašića, rodio se bl. Alojzije Stepinac. Tim povodom donosimo vam pismo jedne čitateljice upućeno našem blaženiku.
“Pastir dobri život svoj polaže za ovce”
Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,
Hrvatski narod danas Ti se obraća s osobitim poštovanjem i od srca Ti želi sretan rođendan!
Puno je toga što bismo Ti ovom prigodom htjeli reći, ali kada promislimo uviđamo da Te zapravo nemamo čime obradovati. Bilo bi zasigurno drugačije da je Katolička Crkva zadržala pastoralnu praksu, tradiciju i doktrinu kakvu je imala u Tvoje doba, a naša Hrvatska u međuvremenu postala uspješna i neovisna zemlja kakvu si priželjkivao. No istina je da na obje fronte godinama nižemo uglavnom poraze i razočarenja.
Tvoja se domovina još uvijek nalazi pod utjecajem onih koji, bježe i od odgovornosti, spas svoj traže u manipulaciji narodom, strukturnom nasilju i grčevitom stiskanju ključeva što nas dijele od tajni strogo čuvanih arhiva. Sigurno predosjećaju da se bliži kraj kolektivnom ispaštanju Hrvata zbog nedopustivih djela dobro znanih pojedinaca koje si i sam neumorno upozoravao i opominjao. Vjerojatno se prisjećaju mnogih nevinih duša koje su zbog njih postale žrtvama – kako bi Ti rekao – Utjelovljene Laži, a možda su konačno shvatili i da su s Tobom činili nezamislivo: pritvorili Te bojeći se snage Duha Svetoga, trovali Te bojeći se Vječne Istine, izvadili Ti srce bojeći se vlastite Savjesti, osuđivali Te bojeći se Tvoje Svetosti. Desetljećima su za sve svoje pronalazili opravdanja: za svaki sebični motiv, za svaku očitu obmanu i za svaki okrutni čin! Njihovi su se zakoni morali poštivati, njihova mišljenja uvažavati i njihovi prohtjevi ispunjavati.
Nije ni sada puno drugačije. Domovinski rat nas je izbavio iz jedne političke tvorevine tek da bismo bili ugurani u drugu, a zbivanja u Hrvatskom Saboru zrcale dekadenciju društva u svakom pogledu: vjerskom, moralnom, intelektualnom, kulturnom, gospodarskom, ekonomskom, političkom i građanskom. Iznova smo osiromašeni i obespravljeni, podijeljeni i raseljeni, izdani i prevareni. Posebno žalosti spoznaja da nemamo više ni duhovnih divova ni časnih pojedinaca ni istinskih domoljuba koji bi cijelim svojim bićem disali za Hrvatsku. Suvremenim društvom dominiraju bezlični politikanti i karijeristi koji ponajviše slijede vlastite interese, razmečući se floskulama na narodu uglavnom nerazumljivom birokratskom jeziku. Ne postoje među njima plemenite duše jer nitko nema ni volje ni snage oduprijeti se pošasti elitizma i korupcije kako bi djelovao za opće dobro.
Voljeni naš Kardinale, nema nas tko voditi!
U godinama nakon Tvoje zemaljske smrti i Sveopća Katolička Crkva puno je izgubila od svoga identiteta: tuđinci, hereza, sinkretizam, razvrat i otpadništvo postali su stalno prisutne pojave. Mnogi su se biskupi odalečili i od Boga i od stada, nebrojeni karizmatici i nadriterapeuti sirote duše vode u propast, a liturgija je ponegdje toliko izobličena da obred Svete Mise ne bi ni prepoznao. Nerijetko se svećenici žale što narod sve manje ide u Crkvu, kao da ne znaju što je Gospodin govorio: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.” (Ivan 10, 15)
Čini se da Katolička Crkva proživljava vrhunac Golgote koju si spominjao, što se očituje u pomno osmišljenom i upravljanom procesu njezine destrukcije pod izgovorom “crkvene reforme”. Vjerojatno si se sada podsmjehnuo, jer znao si i u svoje doba, a znaš i sada što razni “reformisti” uporno pokušavaju s Tijelom Kristovim. Ni danas ne mare za svetost Kuće Božje, niti mogu razumjeti zbog čega si otvoreno osuđivao protestantizam, nacizam i komunizam. U sveopćem kaosu modernizma i ekumenizma, zaboravili su i da se istinsku katoličku svetinju mora strogo poštivati. Naime, ne postoji niti jedan razlog ma koliko se činio uzvišen kojim bi bilo tko pred Trojedinim Bogom mogao opravdati i najmanje svetogrđe! Ta kako bi onda Bezgrešno Srce Marijino moglo dopustiti da o Tvojoj nebeskoj sudbini odlučuju oni koji nisu ništa doli trgovci i diktatori, oni kojima Katolička Crkva nikada nije bila Sveta, oni za koje depositom fidei nema nikakvu vrijednost, oni do kojih sensus fidei fidelium jednostavno ne dopire?!
Sveti Alojzije Stepinac, nikada ti nećemo moći dovoljno zahvaliti na osobnoj žrtvi koju si podnio za spasenje hrvatskoga naroda. Nepokolebljivo nas brane i od duhovne propasti te čvrsto vežu i za Sina Božjega i našu Gospu Mariju, omogućio si nam da ostanemo u Kristovoj Istini i iščekujemo radost Vječnoga Života. Možda smo baš trebali doživjeti sadašnje društveno-političke i vjerske prilike kako bismo spoznali Tvoju veličinu i razumjeli Tvoje poruke. Rekao si, između ostaloga, da smo najjači onda kada nam preostaju tek sklopljene ruke i pogled upravljen Nebu. Stoga Ti ovom prigodom s neizmjernim pijetetom upućujemo sljedeću molitvu:

Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,

Na poticaj Blažene Bogorodice Djevice Marije,

Majke milosrđa i Majke Crkve,

Kraljice mira i Suotkupiteljice čovječanstva;

Obraćamo Ti se kao Mučeniku i Svecu

S molbom za zagovor kod Nebeskoga Oca,

Vjerujući da će Te Svemogući uslišati,

Jer si prebivajući u milosti Duha Svetoga,

Za života bio primjer cijelom svijetu:

u pobožnosti i moljenju,

u poniznosti i osluškivanju;

u blagosti i ufanju,

u skromnosti i predanju;

u čistoći i poštenju,

u dobroti i htijenju;

u ljubavi i odricanju,

u iskrenosti i savjetovanju;

u odanosti i služenju,

u zajedništvu i vođenju;

u naporu i traženju,

u ustrajnosti i napredovanju;

u mudrosti i strpljenju,

u budnosti i promišljanju;

u jakosti i djelovanju,

u odvažnosti i stremljenju;

u poslušnosti i podnošenju,

u opomeni i protivljenju;

u postojanosti i ispunjenu,

u plemenitosti i življenju;

u neizvjesnosti i iščekivanju,

u nepravdi i iskušenju;

u tuzi i razočarenju,

u samoći i otuđenju;

u nevolji i strepljenju,

u izloženosti i poniženju;

u progonstvu i suđenju,

u opasnosti i pogubljenju;

u zaštiti i hrabrenju,

u pomoći i izbavljenju;

u potrebi i obraćenju,

u oprostu i pomirenju;

u pokori i mrtvljenju,

u boli i iscjeljenju;

u muci i trpljenju,

u žrtvi i spasenju;

u vjeri i plamćenju,

u svetosti i proslavljenju!

Molimo Te, Pastiru Hrvata,

Što već gledaš Božje prijestolje,

Smiluj se svojoj duhovnoj djeci

I spasi ih od prijeteće nevolje.

Pojačaj svjetlost Svete Crkve

I oživi autentičnu katoličku vjeru,

Ujedini razasuti hrvatski narod

I oplemeni opustošenu zemlju.

Umnoži brojnost naših obitelji

I zaštiti ih od svakoga zla,

Vrati domovini dostojanstvo

I oslobodi ju strukturnog nasilja.

Nagradi ustrajnost u praštanju

I utješi potrebite u trpljenju,

Ohrabri srca u pokajanju

I uputi ih ka obraćenju.

Nadahnjuj nas u radu i životu

I usmjeravaj državno vodstvo,

Probudi zanos u našem biću

I blagoslovi hrvatsko potomstvo.

Zbog Tvoje neizmjerne ljubavi i odanosti, Preklinjemo Te, Sveti Alojzije Stepinac,Odazovi se na zazive svoga lutajućeg stada; Udijeli mu milost Tvoga moćnog zagovora i povedi ga iznova putem vjere i spasenja

Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

8. svibnja 2017. godine