Naslovnica Crkva Samo slijepac ne vidi

Samo slijepac ne vidi

1799
0

Kada visoko rangirani talijanski kardinal izjavi kako “samo slijepac ne vidi” da je zbunjenost u Crkvi postala uobičajena, te da se glavni izvor takve zbrke nalazi u apostolskoj pobudnici pape Franje Amoris Laetitia, stvari su dostigle kriznu razinu.

Biskupi Malte, svojom izjavom da se rastavljenim i ponovno vjenčanim katolicima koji žive kao da su u braku “ne smije uskratiti sudjelovanje u sakramentu… Euharistije“, učinili su teško nasilje nad neprekinutom i jednoglasnom crkvenom tradicijom koja je branila takvim vjernicima primanja Svete pričesti bez– a to se mora naglasiti, bez suprotstavljanja izvornom tekstu u Amoris Laetitia. To je, ljudi moji, središnji problem.

Amoris ne– i opet, ponavljam, ne – obvezuje svećenike da moraju dijeliti sakrament rastavljenim i ponovno vjenčanim vjernicima koji žive kao da su u braku. Izričaj pape Franje u nekoliko ključnih odlomaka Amorisa je (što osobno tvrdim) dovoljno nejasan da može dozvoliti ponekom biskupu poput Chaputa u Americi (ili Periću u Mostaru- op. prev.), da potvrdi tradicionalnu euharistijsku disciplinu, ili, kako su to učinili biskupi u Buenos Airesu, koji su jednostavno predali nejasne kriterije lokalnim župnicima da se ovi snalaze s njim kako najbolje znaju. No, upravo zbog toga što su ključni odlomci Amorisa dovoljno fleksibilni da omoguće ono što su učinili biskupi u Malti, pa sad zahtijevaju od svećenika da dijele Euharistiju katolicima koji su u “javnom i trajnom preljubu” (KKC 2384) – da ne spominjemo još da moraju dati odrješenje i ‘pokajnicima’ koji ne izražavaju nikakvu volju za promjenom u odnosu na takvo ponašanje – kada se sve nabroji – nemoguće je ne složiti se s kardinalom Caffarrom i ostalima kako je ovo do sada nezamislivo sakramentalno nejedinstvo izravno ukorijenjeno u Amoris Laetitia.

Činjenica da tumačenja Amoris Laetitia mogu istovremeno imati i pravovjerna i heterodoksna tumačenja u pitanjima od najveće važnosti za Crkvu je upravo razlog zašto na ‘dubia’ četiri kardinala treba što brže odgovoriti – ako ne sam papa Franjo (a nitko ga ne može prisiliti na to) onda barem njegova desna ruke po pitanjima vjere i morala, kardinal Müller iz Kongregacije za nauk vjere, kome su dubia (malo tko više primijeti) također poslana.

Naravno, ulozi uključeni u dubia su dramatično skočili preko vikenda, ne samo zbog malteškog dokumenta koji pokazuje kakve sve sakramentalne zloporabe Amorisa može uzrokovati, nego i zbog odluke, donesene na tko zna kojoj razini, da se taj isti dokument objavi u L’Ossevatore Romano, “instrumentu za širenje učenja Petrova nasljednika”. Jasno da papa nije urednik L’Ossevatore Romano, a moguće je i da je odluka o objavi Malteškog dokumenta uhvatila i samog papu nespremnog. No, ako je L’Ossevatore Romano neupitno papinska novina, vjernici će pomno pratiti slijedi li, izravno ili neizravno, neko ‘udaljavanje’ između pape Franje i malteškog pristupa sakramentima za rastavljene i ponovno vjenčane osobe.

Molim se da doista uslijedi takvo distanciranje od strane pape; Molim se da se malteški biskupi pokaju zbog nedostatka revnosti u brizi “da se u crkvenu stegu ne bi uvukle zloupotrebe, osobito s obzirom na naviještanje riječi, slavljenje sakramenata” (Kan. 392, § 2); i molim da učenja Krista i njegove Crkve prodre još dublje do naših umova i srdaca.

sa bloga In the Light of the Law, profesor kanonskoga prava dr. Edward Peters