Naslovnica Crkva Snaga tišine: protiv diktature buke

Snaga tišine: protiv diktature buke

836
0
"Božja objava je prodiranje božanske istine u naše živote. To nas ne ograničava. Davanjem i objavljivanjem sebe, Bog poštuje slobodu koju je On sam stvorio." kardinal Sarah

Konačno je izašlo dugo očekivano hrvatsko izdanje knjige kardinala Roberta Saraha i novinara Nicolasa Diata „Snaga tišine: protiv diktature buke“, u izdanju Kršćanske sadašnjosti (po malo previsokoj cijeni od 220 kuna).

“Zaogrćući se tišinom, kao što je i sam Bog ogrnut dubokom tišinom, čovjek je pred nebom, ili još bolje, pušta Bogu da se očituje u njemu. Boga možemo susresti jedino u vječnoj tišini. (…) Bog je tišina i ta božanska tišina nastanjuje se u čovjeku.”

Knjiga obiluje dubokim uvodima i divnim svjedočanstvima kršćanskog života i snage tišine, a veliki povod za ovaj razgovor bilo je iskreno kardinalovo prijateljstvo s mladim kartuzijancem Vincentom-Marie de la Resurrection koji je, prikovan uz bolesničku postelju, živio „u potpunoj nebeskoj šutnji“. Susret s tim redovnikom i snaga koju je na kardinala Roberta Saraha ostavila ta šutnja bila je povod za razgovor o važnosti tišine u ljudskome životu

U prilogu donosimo odlomak iz pogovora knjige koje je napisao sam kardinala Robert Sarah:

U ovoj sam knjizi želio pokazati kako je tišina jedno od glavnih pomagala da uđemo u duh molitve; tišina nas raspoložuje da uspostavimo žive i neprestane odnose s Bogom. Teško je naći pobožnu osobu koja bi, istodobno, mnogo govorila. Naprotiv, oni koji su ispunjeni molitvenim duhom vole tišinu. Od pamtivijeka, tišina se drži obrambenim zidom nevinosti, štitom protiv napasti i obilnim izvorom sabranosti. Tišina podupire molitvu, jer u našem srcu razbuđuje plemenite misli. Prema sv. Bernardu, omogućuje duši da bolje misli na Boga i nebeske stvarnosti. Zbog toga jednostavnog razloga svi su svetci žarko voljeli tišinu.
Prvi Božji govor jest tišina. Sveta Terezija iz Calcutte, u svojoj knjizi “Molitva, svježina izvora”, tvrdi: „Žedno smo Boga i tražimo ga, ali se on ne da otkriti ni u buci ni u gibanju (…) Koliko više primimo u bezglasnoj molitvi, toliko ćemo više moći dati u životnom djelovanju. Tišina nam pruža potpuno nov pogled na sve stvari. Potrebna nam je ta tišina kako bismo dodirnuli duše…“
….
Odgovarajući na ovim stranicama na lijepa pitanja Nicolasa Diata, nadam se da sam uspio pokazati kako su tišina i molitva nerastavljive i kako se uzajamno oplođuju.

Vrijeme je da se pobunimo protiv strahovlade buke, koja nam pokušava zdrobiti srce i um. Bučno društvo tužni je papirni ukras svijeta bez postojanosti, nezreli bijeg. Bučna crkva postat će prazna, nevjerna i pogubna.