Naslovnica Politika Soros i EU objavili rat Poljskoj

Soros i EU objavili rat Poljskoj

1063
0

Ono što se trenutno događa u Poljskoj posljedica je dugogodišnjeg zloćudnog utjecaja sa zapada povezanog s vanjskim bijesom, odnosno ljutnjom koja dolazi iz Europske unije, vjerojatno potaknuta time što se netko iz njihovih redova drznuo podsjetit Europljane na to kakve su bile njihove nacije prije širenja sekularizma i masovne imigracije iz ne-europskih nacija. Drugi presudni faktor u iskazivanju ljutnje i organiziranih nasilnih protesta dolazi od jednog utjecajnog pojedinca, George Soroša. Iako ljevica optužbe na Sorošev račun voli umanjivati kao antisemitsku teoriju zavjere, ipak postoje neoborivi dokazi ne samo u slučaju Poljske nego i drugih europskih zemalja.

Nevolje koje se sada događaju u Poljskoj započele su prije tri mjeseca nakon izbora predsjednika Andreja Dude. Pobjeda katoličkog predsjednika razbjesnila je ljevičare diljem svijeta, napose zbog slika na kojima posjećuje katolička svetišta i prima pričest klečeći. Zbog toga su međunarodni novinari dali sve od sebe da potkopaju pobjedu. Guardian se žalio kako je njegov izbor „populistima dao slobodu da vladaju“. Reuters je izvijestio kako je „poljski konzervativac Duda ponovno izabran, što produbljuje pukotine u EU“. Postavljena je pozornica, Poljska je imala ekstremistu i međunarodna zajednica bila je dužna progovoriti.

Mnogi će istaknuti srpanjske prosvjede protiv takozvanih „slobodnih zona od LGBTa“ kao značajnu prekretnicu u prijetnji poljskoj društvenoj strukturi. Čovjek iza tih događaja napravio je značajniju prekretnicu u kolovozu. George Soroš u agresivnom intervjuu za mađarski oporbeni dnevnik Nepsava izjavljuje da su Poljska i Mađarska „unutarnji neprijatelji“ Europske unije. Soroš je zapravo imenovao Viktora Orbana i Jaroslawa Kaczynskog kao te neprijatelje i zlokobno je izjavio da su demokratski izabrani političari „okupirali svoje države“. Milijarder, rođen u Mađarskoj, prepoznao je da bi se sa Poljskom i Mađarskom moralo sukobiti zbog njihovog fokusa na religiju, obitelj i tradiciju što može potaknuti zapadnu Europu, koja pati u vlastitim problemima, da počne čeznuti za onim ono što je profućkala. Zanimljivo da Soroš primjećuje kako se Italija brzo razočarala zbog visoke stope nezaposlenost mladih i anti-natalizama moderne Europe. Njegovo rješenje za to je klasični Sorošev model, samo im dajte novca da ih ušutkate.

Nekoliko dana prije objave intervjua Sorošev plan već je bio pokrenut. 29. srpnja brojne su se „trans rodne“ osobe popele na kip Isusa Krista u Varšavi i postavile Duginu zastavu te oskvrnule katoličke crkve, uključujući kipove pape Ivana Pavla II. Nasilje je brzo eskaliralo, na leđima njemačkih teorija zavjere navodeći „slobodne zone od LGBTa“, koje su zapravo bile zone zabrane grafičke seksualne indoktrinacije male djece u školi. Prosvjednici, od kojih su mnogi došli autobusima iz Njemačke, pojavili su se u crkvama kao što je primjerice Kapucinski samostan u Lublinu. Prosvjednici su za prosvjede izdvajali vjerske objekte što međunarodni mediji nisu htjeli osuditi.

Ti su događaji osmišljeni da djeluju spontano, ali oni to nisu. Sorošev interes da pokuša naštetiti poljskoj demokraciji i kulturi dugoročna je strategija. Jedan od najvećih medijskih pristaša nedavnih događaja u Poljskoj su dnevne novine Gazeta Wyborcza. U 2016. Sorošev fond za razvoj medija kupio je dionice Agore, izdavača Gazete Wyborcza. Početna stranica Gazete Wyborcze puna je pohvala za današnje prosvjede zbog pobačaja, a bila je to i posljednjih tjedan dana. Ne ostajući samo na tiskanim medijima, Soroš je ciljao i na radijski sektor. U 2019. Soroš je dovršio preuzimanje druge najveće poljske radio stanice Radio Zet. To je učinio dopuštajući Agori da kupi 40 posto dionica stanice, dok je njegova grupa SFS VENTURES kupila ostalih 60 posto dionica. U novije vrijeme, 2019., Soroš je uložio velika sredstva u ultra-lijevu predizbornu skupinu Batory Foundation kako bi utjecao na poljske izbore.

Europska unija je sa svoje strane snažno podržala Soroša pokušavajući potkopati poljske medije za njegove vlastite potrebe. Nakon što je 2015. donesen zakon kojim se osigurava da anti-poljski novinari lojalni vanjskim silama neće smjeti raditi za državne medije, preferirajući da umjesto toga „čuvaju nacionalne, domoljubne i kršćanske vrijednosti te jačaju nacionalnu zajednicu“, Europska unija je ljutito odgovorila. Europski povjerenik za digitalnu ekonomiju Günther Oettinger javno je osudio zakon kako bi izvršio pritisak na Poljake, čak prijeteći sankcijama poljskom narodu.

Pokrenuvši sve ovo krajem srpnja / početkom kolovoza, prosvjedi LGBTa bili su pokus za ono što sada vidimo. Mladi okupljani na društvenim mrežama, obični ljudi kojima su u dnevnom tisku i međunarodnoj potpori pomagale razne slavne osobe, dok su mediji pozivali sindikate da se uključe. Najznačajniji je dio taj što su razne Soroševe međunarodne podružnice mogle izazvati suosjećanje stranih političara.

Čak je u Sjedinjenim Američkim Državama Joe Biden, pozivajući se na europsku povjerenicu za ljudska prava Dunju Mijatović, izjavio 21. rujna da „slobodnim zonama od LGBTa nije mjesto u Europskoj uniji ili bilo gdje u svijetu“. Pretpostavlja se da ne misli na islamske zemlje.

Nasilje u Poljskoj postat će sve intenzivnije, jer razne međunarodne tvrtke za pobačaje, Europska unija, Europska komisija za ljudska prava i razni mediji povezani s Georgeom Sorošom vrše pritisak. Ono što je najvažnije za ove lažne skupine u Poljskoj je uporaba međunarodnih simbola i taktika kako bi uvjerili ljude u Poljskoj da je to način na koji svijet funkcionira i oni su zastarjeli ako to ne slijede, poput onih Poljaka koji se odijevaju u likove iz američkih TV emisija.

Za Poljsku ima nade jer imaju katoličke političare i medije. Primjerice, Radio Marija ima milijun slušatelja dnevno. Sve to treba iskoristiti i poljski biskupi trebaju progovoriti. Ono što se tamo događa je u opasnosti da izmakne kontroli. Ekstremiste hrabre i podržavaju moćni ljudi koji normaliziraju protuvjersko nasilje kakvo u Europi nije viđeno od 1990-ih. Ako se problemi uskoro ne riješe, završit će krvoprolićem i ta će krv biti na rukama Europske unije.

George Soroš imao je hrabrosti nazvati demokratski izabrane vođe „neprijateljima“ koji su „okupirali“ svoj zemlje. Ovaj zapaljivi jezik čini njegov stav vrlo jasnim. Sebe, a ne poljski narod, smatra onim koji bi trebao odrediti budućnost Poljske. Što će biti odgovor na ovo?

Veća od poljske demokracije je svetost slobodnog vjerskog bogoslužja u Europi. Da bande napadaju džamije i sinagoge i razbijaju ih, zastrašujući vjernike te prijeteći imamima i rabinima, kakav bi bio odgovor? Već znate odgovor na to. Pa zašto dopuštate da se to događa u crkvama, dok se osjećate neodlučno u potvrđivanju kriminalne očitosti tih radnji?

Izvor