Naslovnica Crkva Što je potrebno da nam se otvore oči na vrijeme?

Što je potrebno da nam se otvore oči na vrijeme?

694
0

Svatko pred svojim vratima ima Lazara — čovjeka savjesti — odnos prema kojemu će ovisiti tvoje spasenje. Taj Lazar pred tvojim vratima, taj glas koji ti škaklja savjest, govori svakom čovjeku: Hej, nešto nije u redu s tvojim životom!

Mi imamo mogućnost slijediti dvije volje. Jedna je volja od Boga: to je ona kad je naša volja usklađena s voljom Božjom, njome korigirana.

Druga volja je od đavla: to je ona kad živim ne hajući za volju Božju… To onda vodi na dva različita (suprotna) puta, u dva različita stila i načina života, do dva suprotna razmišljanja…

Slijediti volju Božju znači biti poslušan, nesebičan, požrtvovan … i iskreno se kajati za svoje grijehe … Slijediti volju đavla znači biti neposlušan, svadljiv, sebičan, samodopadan, podrugljiv … i upirati u grijehe i slabosti drugih, a svoje ne vidjeti…

Život po jednoj ili drugoj volji, po Božjoj volji ili đavljoj ima svoje posljedice u konačnici i to VJEČNE POSLJEDICE.

ŠTO JE POTREBNO DA NAM SE OTVORE OČI NA VRIJEME?

Mnogi ljudi bave se postavljanjem glupih pitanja, i glupim raspravama bez kraja …, a sve to kako bi izbjegli čuti jedan glas koji ih poziva, koji ih opominje, a to je GLAS

SAVJESTI.

LAZAR PRED VRATIMA – GLAS SAVJESTI.

Svatko pred svojim vratima ima Lazara — čovjeka savjesti — odnos prema kojemu će ovisiti tvoje spasenje. Taj Lazar pred tvojim vratima, taj glas koji ti škaklja savjest, govori svakom čovjeku: Hej, nešto nije u redu s tvojim životom!

Dok je god ondje Lazar (pred tvojim vratima kao opomena) u istom stanju, prekriven čirevima, to znači da još uvijek živiš po volji đavla.

I ako se kontinuirano ignorira taj glas, onda takav čovjek upada u pogubno stanje lažne sigurnosti …, lažne bezbrižnosti kojima prorok upućuje svoj ozbiljni „Jao … !“ (vidi Am 6, 1a).

Što je potrebno da nam se oči otvore na vrijeme, prije nego bude kasno? Trebaš što prije nešto učiniti, prestati ignorirati taj glas!

BOŽE KAKO MOŽEŠ TO DOPUSTITI?

Jedan je čovjek gledao emisiju na TV o gladnima u Africi. – Bože, kako možeš to dopustiti? Zašto nešto ne učiniš? – postavljao je pitanja vrteći glavom na prizor.

Zatim je gledao dnevnik i među vijestima bila je jedna iz njegova grada o obitelji s malom djecom koja je zbog hipoteke ostala bez stana, te su završili na ulici.

O Bože, kako možeš to dopustiti, zašto nešto ne učiniš?, opet je ponovio potresen viješću.

Otišao je poslije svega, a nakon dobre večere, na počinak. Međutim, tek što je zaspao usnio je san u kojem je bila ona obitelj. Odjednom, on se našao pred njima baš kad su ih izbacili iz stana na ulicu.

O Bože zašto nešto ne učiniš za njih? – bilo je njegovo pitanje i u snu.

Ja sam već učinio, dao sam tebi mogućnost da ti to učiniš za njih!, čuo je ozbiljan i stvaran Božji glas.

Nakon toga se prenuo oda sna. Odjednom mu je palo na pamet da on ima na drugom kraju grada stan koji koristi samo dva tjedna ljeti da bi ugostio poslovne prijatelje iz Njemačke.

BOG TE JE TU POSTAVIO DA UČINIŠ NEŠTO ZA SVOGA BLIŽNJEGA.

Nemoj dakle postavljati pitanje: Zašto je Bog to dopustio? Zašto nešto ne učini? On je učinio za sve nas više nego smo zaslužili. Ali što mi činimo jedni za druge? Konkretno, što ti činiš? Što ja činim? O tome će ovisiti moje spasenje, a svi imamo Lazara pred svojim vratima …

Sa stranice dominikanci.hr