Naslovnica Crkva Što je za vas mjerodavnije: Riječ Božja ili običaji poludjelog svijeta?

Što je za vas mjerodavnije: Riječ Božja ili običaji poludjelog svijeta?

566
0

Prošlog tjedna smo na misi imali prilike slušati (utorak, 23. tjedan) svetog Pavla kako jasno piše o opasnosti određenih ponašanja koja mnogi danas slave. Drugi ih minimiziraju kao nevažne:

Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. (1 Kor 6,9-10)

Reći da netko tko se ne pokaje zbog takvog ponašanja “neće naslijediti Kraljevstvo Božje” znači da će taj završiti u paklu. Ovo je vrlo jasna i vrlo snažna poruka. Namjerno ustrajanje u grijesima i “načinu života” poput ovog vodi do uništenja.

Napomena, ovo se upozorenje odnosi na one koji tvrdoglavo odbijaju prestati s takvim ponašanjem, a još više na one koji ih slave i potiču. Upozorenje nije za one koji padaju u slabosti, priznaju svoj grijeh, ispovijedaju ga i nastoje se osloboditi.

Nažalost, slavljenje i glorificiranje takvih stvari danas je posve rašireno u našoj kulturi. Svakako, blud (predbračni seks), preljub i homoseksualni čini (o kojima se u ovom tekstu govori kao o sodomiji) prikazuju se i slave u našim filmovima, glazbi i na mnoge druge načine. Ovi oblici nedopuštene seksualne zajednice opisuju se kao normalni i “ništa strašno”.

Što se tiče homoseksualnih odnosa, postoji još jedan problem što se životni stilovi i identiteti usredotočeni na takvo ponašanje u našoj kulturi slave kao nešto čime se trebamo “ponositi”. I kako je šokantno čuti kako pojedini biskupi u pojedinim zemljama, zajedno s određenim svećenicima, ukazuju da bi Crkva trebala promijeniti svoje učenje o homoseksualnim odnosima. Ali sveti Pavao i Duh Sveti nikada nisu dobili taj dopis i iznijeli su jasno učenje da se homoseksualni čini, zajedno s drugim nedopuštenim oblicima seksualnog sjedinjenja kao što su blud, preljub i prostitucija, ne mogu odobriti. Crkva nema ovlasti srušiti ono što je Bog jasno naučavao u Sveto pismo, od prvih do posljednjih stranica.

Osim ovih oblika nedopuštenog spolnog sjedinjenja, tekst također šalje u paklenu vatru i druge oblike grešnog ponašanja: krađu, pohlepu, pijanstvo, klevetnike i razbojnike. Pa ipak, mnoge od ovih stvari također se prikazuju u filmovima koji uljepšavaju i ističu mafiju, nasilje, krađu, pijanstvo i tako dalje. Pohlepa je postalo sasvim normalno ponašanje.

Sveti Pavao ukazuje da su oni koji se upuštaju ili slave takve grijehe i grešne nagone zapravo prevareni. Oni naime misle da su takve stvari ili u redu ili ništa strašno. Ali to nije ono što nam Sveto pismo govori i ovaj odlomak nije jedino mjesto gdje se daju takva upozorenja.

Ovi grijesi i nagoni su svakako ljudski problemi i mnogi od njih pogađaju većinu nas. Svakako, kao što svaki ispovjednik zna, naše je ljudsko stanje slabo i moramo se zajednički obratiti Božjem milosrđu i tražiti njegovu milost. Možda postoji manje brige oko spasenja onih koji priznaju svoj grijeh i traže oprost. Ono što više zabrinjava su oni koji su prkosni i odbijaju priznati da je ono što rade u takvim stvarima pogrešno. Doista je opasna sudbina onih koji slave, ponose se ili ne nazivaju velikim problemom ono što Bog naziva grijehom. Uistinu, naš najveći grijeh je oholost i on je zapravo ono što nas navodi na svaki drugi grijeh.

Slušajte Boga! Budite ponizni i u isto vrijeme privilegirani čuti njegovu riječ i držati je se. Ne nazivajte dobrim ono što Bog naziva grijehom. Moramo ponizno priznati svoje grijehe, čak i one popularne i slavljene u kulturi. A nakon što smo ih priznali, trebamo se pokajati, tražiti ispovijed i nastojati ih se osloboditi Božjom milošću.

Neka vas ne zavedu lažni proroci koji proturječe Božjoj Riječi, čak i ako nose rimski kolar ili mitru. Neka Božja riječ jasno dopre do vas i ponizno je prihvatite i nastojte je živjeti. Gospodin Isus nas ljubi, ali očekuje da ga ozbiljno shvatimo i da slušamo punu Riječ Božju. Što je za vas mjerodavnije: Riječ Božja ili običaji poludjelog svijeta?

mons. Charles Pope

Izvor