Naslovnica Crkva Što kada bi svetom Ivanu Mariji Vianneyju danas bila dodijeljena župa?

Što kada bi svetom Ivanu Mariji Vianneyju danas bila dodijeljena župa?

522
0

Upustite se sa mnom u jedno malo promišljanje. Predstavljam izmišljeni prikaz s hipotetičkim pitanjem „što ako?“. Odnosno, što ako bi veliki zaštitnik župnih svećenika, župnik Arsa (Sv. Ivan Marija Vianney), živio u naše doba i bio smješten u jednu tipičnu župu? Na temelju biografije Abbéa Francisa Trochua razmatram reakcije župljana i moguće posljedice po ovog sveca.

Npr., župljanin piše seriju pisama svome biskupu:

  1. lipnja 20**.

Dragi biskupe ******,

Ne znam zašto, ali nakon ovog dugotrajnog razdoblja u kojemu je naša skromna crkva sv. Siksta ostala bez svećenika, vaša najava još uvijek predstavlja šok za nas. Dobivamo svećenika! Pretpostavljam da će trebat neko vrijeme za privikavanje. Iskreno, naša se vjerska zajednica sasvim dobro slaže bez ijednog svećenika. Kao što znate, postoji jedinstvo koje uspijeva kada pojedinci mogu slijediti vlastitu savjest, a taktike zastrašivanja od strane određenog svećenstva ih ne ometaju (govorim o staromodnoj vrsti). Papa Franjo je rekao da svećenici ne smiju zamijeniti našu savjest. Svakako ću podsjetiti novog svećenika na ove nadahnute riječi!

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

P.S. Čujem da ne zna dobro pričati latinski, što je u najmanju ruku poželjno. [I]

*          *          *

  1. srpnja 20**.

Dragi biskupe ******,

Naš svećenik je došao. U trenutku kad je ušao u prostor za bogoslužje, imao sam zlosutan osjećaj. Bio je odjeven u neku dugu crnu haljinu s malim bijelim ovratnikom. Zašto u 20** moramo i dalje trpjeti tu ispraznost klerikalizma? U svakom se slučaju ovaj svećenik, velečasni Ivan Marija Vianney, činio ugodnim. Zapravo se doimao iskreno sretnim što je ovdje. Tada je održao prvu misu …

Kako da zaboravim? Za početak vlč. Vianney nam nije dao uvodni govor. Sjedili smo ondje u zaprepaštenoj tišini dok je on samo nastavio s misom, kao da nismo ni bili tamo. Potiče li Duh Sveti svećenike da ignoriraju svoje sestre i braću? Teško. Osjećao sam se povrijeđenim. Kada je misa došla do homilije, govorio je samo o Evanđelju. Nije bilo elokventnih riječi. Nema koristi od našeg skupog projektora. Nije spomenut čak ni novi transparent „dobrodošli“ koji je izradila sestra Dorothy. Molimo vas podučite svoje svećenike da budu zahvalni! Nadalje, i ne kažem ovo olako, mislim da je vlč. Vianney pokušavao ignorirati glazbene pratitelje tijekom cijele mise. Srećom, Mike je pojačao pojačalo na gitari da vlč. Vianney zna da smo još uvijek tamo. Da, ta njegova prva misa je uzrokovala podijeljenost. Činilo mi se kao da se postavio zid između nas i svetišta. Kao da nismo pripadali tamo gore. Ispada da je ova prva misa bila samo početak!

Do sada smo imali nekoliko misa i usuđujem se reći da vlč. Vianney izgovara misu tako da ne razgovara s nama. I dalje, oprostite na mom protivljenju, ali osjetno sam se uzrujanim, ne dopušta nama služiteljima da dijelimo hostije! Ne postoji više ni zajednički kalež. U čemu je poanta? Nije ni čudo što su Bob i Sylvie umjesto mise odlučili igrati golf nedjeljom ujutro. Tko im može zamjeriti? Međutim, kada malo pomislim, oni su uvijek bili tako velikodušni prema vašem godišnjem pozivu…

Mogao bih više reći. Ali ja ću okrenuti stranicu i biti milosrdan (nadoknađujući milosrđe koje nedostaje našem svećeniku).

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. kolovoza 20**.

Dragi biskupe ******,

Danas imam nekoliko pitanja za vas: Je li normalno očekivati da djeca ustaju svakodnevno u 6 sati ujutro kako bi naučila katekizam?[II] Ili da im se prijeti da neće primiti Prvu pričest ako ne nauče nekoliko pitanja iz starih knjiga? Je li ovo nova evangelizacija prema kojoj Duh vodi Božji narod?

Nemam se namjeru vratiti u mračno doba.

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. rujna, 20**.

Dragi biskupe ******,

Image result for VIANNEY SPEAKS

Prijeći ću na stvar. Mislio sam da se u sjemeništima vrše psihološki testovi? Čovjek je neurotičan! Trebate primjer? Evo jednog primjera: njegova ga je sestra neočekivano došla posjetiti. Znate što joj je ponudio za jelo? Krumpir! Ispravak, tjedan dana star kuhani krumpir. Nepotrebno je kazati da je morala sama kupiti hranu.[III]

Gostoljubivost je bitna u kršćanstvu, što dovoljno govori o stanju duše vlč. Vianneyina. Tražili smo svećenika, a vi ste nam poslali žderača krumpira. [IV] Neurotika.

Nedostaje župni namještaj! Kockarski dugovi možda? Promrmljao je nešto o jednostavnom životu i hranjenju siromašnih. Rekao sam mu da tome služi Caritas. Tada sam ga optužio da misli kako je veći katolik od biskupa – kao da se biskupi ne brinu na odgovarajući način o siromašnima. Kako se njegovo lice smežuralo od straha! Brine se za siromašne! Ha! Gdje su bili siromašni kad je neki dan predložio da se popravi naš dotrajali zvonik?[V] Možda još uvijek misli da svaki put kada zazvoni zvono, anđeo dobije krila? Neurotik.

Znam da je rano, ali rekao sam mu, kao predsjedavajući župnog vijeća, da se mora prilagoditi ili da ću poduzeti korake za njegovo uklanjanje. Znate što je rekao? Rekao je da bi rado dočekao mirovinu da može plakati zbog moga siromašnog života.[VI] On se poigrava sa mnom. Neurotik.

Posljednja točka koju morate shvatiti ozbiljno: vlč. Vianney polako stječe malu grupu sljedbenika. Misle da je ovaj čovjek nekakav svetac. To sigurno mora biti neurotično jato za neurotičnog svećenika. Nadam se da vole krumpire.

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. listopada 20**.

Dragi biskupe******,

Hvala vam što ste napokon odgovorili na moja pisma. Počeo sam misliti da ih vaš tajnik skriva od Vas. Očito se slažemo da je situacija ozbiljna zabrinjavajuća. Kažete, ipak, da ne smijemo prenagliti u njegovom osuđivanju. Ipak, kao što sam odmah primijetio, vlč. Vianney brzo sudi. Trebate primjer? Osobno sam ovaj vikend išao na vjenčanje. Recimo da sam se dobro zabavio. Dobra hrana, ples, piće… prema „svecu“, ja trčim prema paklu…

Tko je on da sudi?

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. studenoga 20**.

Dragi biskupe ******,

Dosta!

Znate li Vi kako je sjediti dok homilija traje gotovo jedan sat? JEDAN CIJELI SAT !!! Ali to je samo početak. Što je vlč. Vianney rekao? Iznenađujuće, danas bih mu zapravo mogao razabrati neke riječi (obično se spotakne i zavapi za određenim stvarima). Rekao je onima od nas koji su prošle nedjelje bili na jezeru (citiram ga): „Bijedni ljudi, kako ste jadni! Nastavite svoj put, ali sve što možete očekivati je pakao“.[VII] Zatim je nastavio po našim župljanima koji odgajaju svoju djecu poput svih ostalih u gradu, nazivajući ih „kratkovidnima i kriminalnim (lošim) roditeljima“.[VIII] Kao da to nije bilo dovoljno, on je tada nastavio da naš gradski festival – plemenita tradicija! – degradirao nas sve „ispod razine najniže zvijeri“.[IX] Trebam li nastaviti?

Ove neustrašive riječi nisu samo ponižavajuće, već su zasigurno zločin iz mržnje! Kada bi moji unuci išli na misu, bilo bi me strah ponovno ih povesti! Nevine uši ne bi smjele čuti za pakao, grijeh ili Božji gnjev. Toliko o milosti i ljubavi! Toliko o pratnji i novim putovima! Ljut sam kao pas! Vidite! Ne može mi riječ „pakao“ sići s uma! Počinjem misliti da sam ja onaj neurotični…

Učinite nešto. Odmah!

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. studenoga 20**.

Dragi biskupe ******,

Postoji mlada dama, neudata, na lošem glasu, koja živi blizu župnog doma. Jeste li znali da očekuje dijete? Ne zbog trača, već iz osjećaja dužnosti obavještavam vas o tome što ljudi govore. Možda je ovaj „sveti svećenik“ otac na više načina?[X]

Sa štovanjem – Roland, predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. prosinca, 20**.

Dragi biskupe ******,

Bila mi je čast sastati se s vašim tajnim predstavnikom nakon mise prošle nedjelje. Uvjeren sam da će njegovo izvješće biti shvaćeno ozbiljno.

Image result for são joao maria vianney

Sretno u dobivanju riječi od vlč. Vianneyja. Obavlja ispovijedi noću i danju. Jedino što je uskrsnulo u crkvi sv. Siksta je katolička krivnja – iako čujem da on ne daje odrješenje svima. Djelujte brzo. Ovdje se raspadamo. Ne mogu sam još dugo držati stvari na okupu.

 

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

PS. Neka je djevojka ušla u crkvu noseći jedan od onih vela od čipke. Molite da se sestru Dorothy oporavi od traume.

*          *          *

  1. siječnja 20**.

Dragi biskupe ******,

Da, preživjeli smo Božić. Jedva. Bilo je neugodno gledati ga kako propovijeda, dok potajno znam da mu je još samo nekoliko dana preostalo kao našem svećeniku. Uživao sam u tome! Hvala vam na pratnji tijekom ovog teškog iskustva.

Kad sam sve ovo rekao, čudno je bilo iskustvo predaje pisma vlč. Vianneyju dok se jutros odijevao za misu. Nije se naljutio (mislio sam da će mi početi dobacivati!). Nije rekao ni jednu riječ u svoju obranu. Umjesto toga, na minutu je kleknuo, a zatim skinuo liturgijsku odjeću, uzeo svoj brevijar i izašao. Njegova smirenost je bila uznemirujuća. Ne znam kako bih to opisao. Djelovao je gotovo mirno. Pretpostavljam da je riječ o umnoj igri.

S druge strane, mnogi u župi nisu bili sretni kad sam ih obavijestio da je misa otkazana i da će sestra Doroteja umjesto toga voditi Službu riječi. Čini se da je malo stado vlč. Vianneyja raslo više nego što smo u početku mislili. Bit će teško nositi s tim ljudima i krenuti naprijed, ali u dobrim smo rukama sa sestrom Dorothy kao našom voditeljicom.

Sa štovanjem, Roland – predsjednik župnog vijeća

*          *          *

13 siječnja, 20**.

Dragi biskupe ******,

Dakle, štakor nedostaje?! Možda je pobjegao u Institut Svetog Luke. Šteta. Bilo bi to pravda za njega kada bih mogao imati prijateljsku interakciju s tamošnjim profesionalcima. Naša je crkva sada u neredu! Ljudi idu drugamo. Sestra Dorothy ludi. Za sve je kriva Vianney!

Gdje je on?

Izvidjet ću okolo. Neke od obitelji koje su se topile pod njegovom čarolijom imaju ovdje zemlju. Posjetit ću ih, ako mi dopuste, i provjeriti njihovu imovinu. Baš slatko, da su napravili malu kolibu u šumi. Iako su ga možda već prošvercali iz biskupije do sada?

Mi ćemo se posljednji smijati.

Sa štovanjem, Roland, predsjednik župnog vijeća

*          *          *

  1. lipnja , 20**.

Dragi biskupe ******,

Jutros sam otišao u crkvu. Sjedio sam tamo sam s Kristom. Nisam znao što bih rekao. Pogledao sam Njega, a On je pogledao mene.[XI] Sada se osjećam prisiljenim da vam posljednji put pišem.

Želim vas obavijestiti da više neću tražiti gdje se nalazi vlč. Vianney. Zapravo se želim ispričati zbog svoga ponašanja. Ispričavam se Vama, a posebno vlč. Vianney. Nedavno me nešto spopalo. Neka silovita molitve, velika patnja ili ne znam što, učinjena u moje ime, koja me natjerala da shvatim neke stvari. Ja sam grešnik. Izvršit ću životnu ispovijed što je prije moguće.

Teško je to opisati, i doista to ne razumijem, ali osjećam se vrlo bliskim s vlč. Vianneyjom upravo sada. Zapravo, sada sam mu bliži – kada ne znam gdje je – nego kada je bio ovdje prisutan! Veza dobročinstva (milosrđa). Vjerujem da je u ovom svećeniku bilo nešto izvanredno što tada nisam razumio. Cijelo je vrijeme bio u pravu. Još točnije, bio je pravi Božji čovjek. Molim ga za oprost! Upravo sam ga ja otjerao prijevarom iz naše župe! Odveo sam ga na pročišćenje. Ali ipak, u mojim mislima odjekuju riječi koje je jednom izgovorio:

„Nikad od nas ništa nije uzeto, ako dajemo Bogu“.[XII]

Zaklinjem svoju vjernost Bogu. Zahvaljujem vlč. Vianneyju. Hvaljen Isus Krist, sada i zauvijek.

Roland – predsjednik župnog vijeća

Komentari i literatura:

[I] Reference se odnosi na životne događaje sv. Ivana Marije Vianneyja, kao što je zapisano u njegovoj biografiji: Abbé Francis Trochu. The Curé of Ars. prijevod Dom E. Graf. London: Burns and Oats Ltd, 1927. Reprint Czech Republic: Baronius Press, 2015.

[II] Ibid, 122.

[III] Ibid, 115.

[iv] Ibid, 227. – „Strašnim glasom vrag je povikao: Vianney! Vianney! Krumpiraš! Ah! Još nisi mrtav! Sredit ću te!“.

[V] Ibid, 157. – Sveti Vianney je živio samo s najnužnijim stvarima, nije štedio novce što se tiče opremanja Božje kuće: „Ponekad je sam pogled na sliku dovoljan da nas pokrene i obrati; slike ponekad ostavljaju gotovo toliko dubok dojam kao i predmeti koje predstavljaju“.

[VI] Ibid, 166.

[VII] Ibid, 128.

[VIII] Ibid, 129.

[IX] Ibid, 132.

[X] Ibid, 164 – Sv. Ivan Marija Vianney jednom se suočio s takvim potpuno neutemeljenim optužbama.

[XI] Ibid, 175 – Slušajući molitvu skromnog poljoprivrednika (seljaka), koje se sveti Vianney kasnije volio prisjećati: „Ja gledam njega (dobrog Boga) i on (dobri Bog) gleda mene”. (fr. izvornik J’avise le bon Dieu et le bon Dieu m’avise).

[XII] Ibid, 439.

Izvor