Naslovnica Crkva Što muči kardinala Schönborna?

Što muči kardinala Schönborna?

6984
0

Austrijski kardinal Christoph Schönborn, koji uz kardinala Kaspera, slovi za predvodnika “progresivne struje” u Kuriji, u prosincu je dao nekoliko intervjua austrijskim novinama u kojima je iznio svoje već poznate stavove, u kojima se zalaže za reforme u Crkvi i promjenu crkvenoga učenja u nekim stvarima.

Najvažnije stavove iz tih intervjua, prenio je i malo komentirao Giuseppe Nardi.

U intervjuu za “Herder Korrespondenz“, Schönborn je kritizirao katolike koji su vjerni crkvenom učenju, koje on pomalo posprdno naziva “dobri katolici“. “Dobri katolici” podsjećaju ga, kaže on, na starijeg brata iz pripovijesti o izgubljenom sinu iz Biblije. Taj stariji brat je razočaran i misli kako ga otac nije dovoljno nagradio i nije mu posvetio dovoljno pažnje, iako je on uvijek vjerno služio ocu.

Schönborn neumjesno koristi ovu pripovijest o izgubljenom sinu, za svoju interpretaciju događaja sa sinode. On kaže, katolici koji žive “vjerno” u “regularnim” bračnim odnosima, mogli bi se osjećati zapušteni i nedovoljno cijenjeni u odnosu na one katolike koji žive u “neregularnim” bračnim odnosima. On zahtjeva da obitelji koje žive u “regularnim” bračnim odnosima budu zahvalne i sretne te svjedoče da brak može uspjeti, ali da, slikovito rečeno, trebaju primiti u kuću i one koji nisu uspjeli doseći taj ideal (“regularnog” bračnog odnosa), i žive u “neregularnim” odnosima. To znači da “neregularne” odnose treba postaviti na istu razinu sa “regularnima” tj. izjednačiti ih. Kardinala čude reakcije pojedine subraće na sinodi, i njihove bojazni, zbog njegovog prijedloga na sinodi, da se priznaju “pozitivni elementi” u “neregularnim” odnosima. Kao osnovicu za to priznanje, kardinal je naveo takozvani “princip gradualnosti” (postupnosti, stupnjevanja), za kojega se on na sinodi osobno zalagao. Taj princip, kako je Schönborn izložio već ranije, sastoji se u tome da je savršeni brak cilj kojem treba težiti i koji se može doseći u različitim stupnjevima. Zato se i tim nesavršenim (neregularnim) odnosima mora priznati određena vrijednost. To bi trebala biti teološka osnova za mogućnost da se rastavljenima koji žive u novom braku, dozvoli pristup sakramentima.

Taj Schönbornov princip služi za to da se podrže Kasperovi prijedlozi za promjene, ali ide još dalje od Kaspera. Taj princip je toliko radikalan, da bi mogao razoriti cijeli smisao Crkve, crkveno učenje i crkveni poredak. Schönborn želi da se taj “princip gradualnosti” primjeni na sve sakramente! I “neregularni” odnosi mogu biti na putu braka. Priznanje takvih odnosa ne bi značilo njihovo odobravanje, ali samo u teoriji, jer inače sve ide u tom smjeru- da ih se faktički odobrova kao i brak.

Princip gradualnosti nema veze s temeljem katoličkog nauka: milosrđe prema grješniku, ali protivljenje grijehu. U principu gradualnosti ovo drugo, protivljenje grijehu, potpuno otpada. Biti “everybody’s darling” (svačiji ljubimac) čini se, taktika je novog milosrđa, koja traži aplauz sekularne javnosti. Schonborn je rekao kako ga smeta i zabrinjava što su pojedini kardinali na sinodi izrazili svoje simpatije prema Rusiji i Putinu, odnosno Putinovom zalaganju za obranu obitelji. Pošto Putina u zapadnim laicističkim medijima predstavljaju kao reakcionarnog nacionalistu, ekstremista i slično, tako Schönborn ovim neizravno gura one kardinale koji brane crkveni nauk u kut nekakvih reakcionarnih fundamentalista, kakvim ih upravo vide ti isti liberalni mediji, koji su se nakon sinode otvoreno stavili na stranu Kaspera i ostalih “reformista”.

Sam Schönborn sebe predstavlja kao ispravnog čovjeka Crkve, koji odolijeva “iskušenju Putina”. Osim kritike upućene nekim kardinalima jer podliježu “iskušenju Putina”, Schönborn tvrdi da postoji i drugo “iskušenje”, – da pojedinci u Crkvi sanjaju o jednoj “moćnoj Crkvi” i jednom “političkom katoličanstvu”, koje bi moglo ponovo oduševiti ljude kao tridesetih godina prošlog stoljeća. I to njega zabrinjava. Nakon kritike zbog “iskušenja Putina”, Schönborn s ovom aluzijom na tridesete godine, još jednom neizravno gura konzervativce i branitelje katoličkog nauka u blizinu totalitarizma, jer dobro je poznato, na što asociraju tridesete godine.

Schönborn se dotakao i pitanja regularnosti izbora pape Franje, koji su potegli Antonio Socci i Austen Ivereigh u svojim knjigama.

Socci čak tvrdi da je izbor pape bio neregularan. Ovo pitanje je Vatikan do sada ignorirao, a Schönborn u intervjuu tvrdi da nema razloga za sumnju u ispravnost izbora pape i žali što postoje takve sumnje. Po završetku sinode, on je, kaže, pitao papu Franju- je su li kontroverze postale previše intenzivne. Franjo mu je odgovorio: “Bog je onaj, koji vodi Crkvu i onaj koji će je također voditi kroz ove kontroverze“. U jednom drugom intervjuu za dva austrijska lista, “Vorarlberger Nachrichten” i “Tiroler Tageszeitung“, Schönborn je rekao da Crkva u pluralističkom društvu mora braniti svoja uvjerenja i živjeti ih u praksi, ali da se Crkva pri tome ne treba ponašati kao sudac. To važi i za pitanje pobačaja. Schönborn ima preporuku za sve kardinale na redovnoj sinodi koja će se održati krajem ove godine: prije nego što počnu suditi, trebaju sagledati “životnu realnost”. A ta je realnost, kaže on, da takozvane “patchwork obitelji” ne nastaju iz zabave, već zbog gospodarskih ili duhovnih poteškoća, ili zbog bračnih problema. I on sam potječe iz jedne takve “patchwork obitelji“, jer su mu se roditelji razveli. I u “patchwork obiteljima” ima “puno vjere i velikodušnosti“, ali i puno rana. Ali za Boga nijedan pad nije bez nade. Obitelj zasnovana u braku ostaje i dalje temeljna stanica društva i najsigurnija sigurnosna mreža u kriznim vremenima – naglasio je na kraju.

Međutim, tko će onda braniti “temeljnu stanicu društva“, ako to Crkva više neće činiti nego umjesto toga preuzme “princip gradulanosti” i napusti borbu za obitelj?

Inače, u svibnju prošle godine kardinal Schönborn je hvalio Conchitu Wurst, alias Toma Neuwirtha, austrijskog gay pjevača, koji je prerušen u ženu s bradom, pobijedio na Eurosongu. Kako je naveo bečki list “Standard“, kardinal je tada rekao: “Radujem se zbog Thomasa Neuwirtha, koji je svojim nastupom kao Conchita Wurst, postigao jedan takav uspjeh“. “…U šarenom vrtu Božjem, ima i onih ljudi, koji se osjećaju kao osoba suprotnog spola, i oni također zavrjeđuju naše puno poštovanje i respekt kao ljudi” – rekao je kardinal prilikom posjete Bečkoj Zavjetnoj crkvi, gdje se tada održavala izložba suvremene umjetnosti pod geslom “Tjelesnost i seksualnost“, koja je privukla puno pažnje. “Želim mu (Neuwirthu) da sa tim uspjehom koji je postigao zna izići na kraj, jer to nije lako. Molim se za njega da mu Bog da blagoslov za njegov život. Ne osjećaju se muškarcima svi oni koji su rođeni kao muške osobe, i isto tako je i na drugoj, ženskoj strani (ne osjećaju se svi oni ženama koji su rođeni kao žensko). Oni zavrjeđuju poštovanje, na koje svi mi imamo pravo.”

Preveo i uredio Eduard P.