Naslovnica Crkva Svatko neka čini na svom području ono što mu je zadaća!

Svatko neka čini na svom području ono što mu je zadaća!

457
0

Papa u miru Benedikt XVI. rekao je: „Pripremiti se za Božić znači biti predan izgradnji “Božjeg prebivanja s ljudima”… To znači da Isus Krist bude stavljen za središte našeg života, tako da naš identitet obilježava bitno susret, zajedništvo s Kristom i njegovom Riječi. U njegovoj svjetlosti svaka se druga vrijednost obnavlja i pročišćava od mogućih onečišćenja.“

Što nam je dakle činiti? Biti predan izgradnji Božjeg prebivanja s ljudima.

Prvo čitanje Sef 3, 14-18a

Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!

U onaj dan reći će se Jeruzalemu: »Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani.

Ono što vraća radost osuđeniku je vijest da mu je rješena osuda i da je pomilovan.

Drugo čitanje Fil 4, 4-7

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Radost nas kao vjernika pojačava se s Gospodinovom blizinom. Osjećaj njegove blizine vraća mir u naše srce.

EVANĐELJE Lk 3, 10-18

Pitalo ga mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Ivan Krstitelj daje odgovor na pitanje što je potrebno učiniti da bi Bog došao, da bi Isus došao u naš život.

SVATKO NEKA ČINI NA SVOM PODRUČJU ONO ŠTO MU JE ZADAĆA…

U današnjem Evanđelju mnoštvo koje pristupa Ivanu Krstitelju traži rješenje za sebe pa mu postavljaju pitanje: „Što nam je dakle činiti?“

Svatko dakle ponajprije za sebe, na svom području, treba nešto bitno poduzeti, ukloniti neku moguću zapreku u sebi koja priječi dolazak Božje ljubavi, radosne poruke spasenja.

Što je to dakle kod mene što guši u meni Božju radost? I što moram poduzeti da se to ukloni?

Na meni se trebaju ostvariti riječi iz današnjeg drugog čitanje (Fil 4, 4-5): Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!

Ako se na promjeni u mom životu ne vidi da je Gospodin blizu, ako se na meni ne vidi radost njegove blizine, i ako drugima umjesto blagosti donosim žilet žicu, onda nešto debelo treba u meni mijenjati.

Ukloni dakle ono što priječi dolazak Božji u tvoj život, što priječi dolazak Božje radosti u tvoju kuću!

ŠTO NAM JE ČINITI?

Sjećam se jedne gospođe, bila je na svim mogućim pobožnostima i molitvama, ali unatoč tome uvijek je bila s nekim ratobornim nabojem u sebi, nastupala je po pitanju vjere prema drugima kao da je skojevka ili esesovka… Kad sam stupio u razgovor s njom rekla mi je da ime petero djece i muža koji jedini radi i to po raznim gradilištima. Zatim mi se požalila na muža kako joj stalno prigovara da je previše odsutna i da je ona kriva što su djeca prljava i što im često nije spremljen ručak. Pitao sam je: „Je li to istina?“, a ona mi je umjesto odgovora rekla kako joj je važnija misa od sto ručaka. “Gospođo, sad vidim da je vaš muž u pravu. Vi vjeru shaćate na kriv način i tako je drugima prikazujete na kriv način…” Gledala me je šokirana, a onda se jako naljutila na mene.

Ivan nam u današnjem evanđelju svraća pozornost na ono što se tiče našeg posla, zvanja, zanimanja, staleža kao mjesta gdje trebamo činiti ono što je potrebno za dolazak Isusov…

Ako se zamjene pozicije i staleške dužnosti, pa ja počnem činiti recimo ono što je pridržano svećeniku, a svećenik ono što je pridržano vjerniku laiku, onda to, makar po sebi bilo dobro, gubi na dobroti baš po tome što činim nešto što nije moj poziv a zanemarujem svoje dužnosti…

U svom odgovoru, na postavljeno pitanje „Što nam je činiti?“, Ivan najprije izbija izliku svakome i traži od svakoga konkretna djela milosrđa prema onima koji žive u siromaštvu i neimaštini…

Zatim prelazi na zahtjev koji se tiče svačijeg životnog zvanja i staleža. Tako carnike opominje da ne utjeruju više nego je to određeno, a vojnike da ne vrše nasilje nad ljudima, da nikoga krivo ne prijavljuju i da budu zadovoljni svojom plaćom… U tome se konkretnom nizu može preslikati opomena i zahtjev svakome od nas u onome što se tiče našeg osobnog zvanja i staleža.

Ivan je poslan od Boga donijeti poruku ljudima u njihovim dužnostima i zanimanjima, kako se trebaju ponašati, a nije im rekao da to napuste… Svatko dakle u svom poslu i staležu treba donositi plodove obraćenja. Koliko smo dakle obraćeni vidi se po tome koliko savjesno i odgovorno, časno i pošteno obavljamo svoj posao i svoje staleške dužnosti i koliko ondje svojim djelima svjedočimo Kristov dolazak, jer svatko od nas je dio Kristova mističnoga tijela.

SVATKO (SVAKI VJERNIK) NEKA ČINI NA SVOM PODRUČJU ONO ŠTO MU JE ZADAĆA.

Sa stranice dominikanci.hr