Naslovnica Crkva Svećeničko ređenje

Svećeničko ređenje

342
0
Podijeli objavu
Povodom ovogodišnjih svećeničkih ređenja u našim prvostolnicama:
Osculetur me osculo oris sui. Vos amici mei estis*
– nazvao si i mene preko usta biskupa. O sretnih li i nezaboravnih časova! Kad sam stao do nogu biskupa, kad je njegova ruka bila nad mojom glavom, a Ti u isti čas ispisivao u moju dušu zlatnim slovima neizbrisivi biljeg svećeništva … kad sam rastvorio ruke, one ruke koje su često služile grijehu, a Ti si ih pročistio svetim uljem i osposobio da blagoslivlju posvuda, kao da Ti blagoslivljaš … Kad sam prvi put izgovorio riječi u Tvojoj osobi, na koncu, kad je spustio s mojih ramena križ na planeti, podsjetivši me da molim za one koji stoje iza mene, da i za njih nosim križ, da poput Tebe za njih molim i prosim milosrđe Božje…
O kako da pozdravim te časove u kojima mogu s Augustinom kliknuti: Krist sam postao! O smionost!… I što da moje riječi još dolaze, koje mogu samo oslabiti snagu izraza…
Altare Dei, tu je moje mjesto. Nemam što tražiti po zemlji. Tebi moram sve dati, kao što si i Ti meni dao. Jedino da se tada vratim u svijet, na zemlji, kada to traži služba da proširim Kraljevstvo Srca Tvojega u dušama. …
Želio bih da moja žrtva bude Tebi ugodna poput žrtve mladog Abela, sretnika, koja je privukla po zemlji prvi put Tvoj samilosni pogled iza grijeha. Ne marim, ako to ustreba, za to i životom platiti. Bože, da mogu i ja do podnožja Tvog oltara proliti svoju krv i tako promiješati svoju krv s onom Tvoga Sina, i da sperem sve opačine u krvi Janjetovoj prije nego stupim do Tebe. Respice etiam ad munera et sacrificia mea sicut respexisti ad Abel et ad munera eius!…**
O Marijo, daleko u zabitnoj kućici, Tvoj Fiat Gabrijelu daje svijetu i Bogu Svećenika, koji je jedini kadar ponijeti grijehe svijeta, prinijeti jednom zauvijek žrtvu i prestati s prolijevanjem životinjske i ljudske krvi, koja ne čisti grijehe. U Tvojoj je utrobi bio posvećen prvi Veliki svećenik, ali tu je bio i onaj u danima mržnje neugledni sin službenice Tvoje, Tvoje zadnje dijete … O Majko, kakva da bude moja zahvala Tebi? Jedino da budem vrijedan milosti na koju si me pozvala. …. I ja sam postao Tvoje dijete. Drugo mi je ime Marija (uz redovničko ime mnogi su dodavali i Marijino ime, pa se tako i autor potpisuje fra Celestin Marija Tomić.) Majko, po Tebi, uz križ, do moga imena Celestin – do neba, u Tvoje naručje, pod Tvoj plašt, Majko!

*Poljubio me cjelovom svojih usta. Vi ste moji prijatelji.

**Pogledaj također i službu i žrtvu moju kao što si se obazrio na Abela i službu njegovu!

 

o. Celestin Tomić; Moj Dnevnik (1941. 1944.)– skroviti život o. Celestina (Veritas, rujan 2016)

Ovih dana Majka Crkva dobit će mnogo vjernih sinova, stoga, molimo za nova i sadašnja duhovna zvanja!

Molitva sv. Male Terezije za svećenike

O Isuse, vječni Veliki Svećeniče,
sačuvaj svoje svećenike u svome Presvetom Srcu,
gdje im nitko ne može nauditi.
Očuvaj neokaljanim njihove posvećene ruke,
koje svakodnevno dodiruju Tvoje Sveto Tijelo.
Očuvaj čistima njihove usne,
koje su crvene od Tvoje predragocjene Krvi.
Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga njihovo srce,
zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva.
Neka rastu u ljubavi i vjernosti prema Tebi
i štiti ih od zaraze ovoga svijeta.
Snagom pretvorbe nad kruhom i vinom,
daj im i snagu pretvorbe nad srcima.
Blagoslovi njihov rad bogatim plodovima
i podari im krunu vječnoga života.
Amen.