Naslovnica Crkva sveti IVAN FISHER, BISKUP I MUČENIK

sveti IVAN FISHER, BISKUP I MUČENIK

985
0

Papa Pavao III, je pokušao sve kako bi spasio život biskupa Ivana Fishera, najmudrijeg i najobrazovanijeg čovjeka Engleske, kojeg je Henrik VIII. dao uhititi te osudio na glavosijek po svršetku kratkoga sudskoga postupka. Čak mu je podijelio i kardinalsku čast, u nadi kako će time zastrašiti kralja, a biskupu spasiti život. No, Henrik VIII. je prezirno papi odgovorio riječima: „Slobodno pošalji kardinalski šešir, ali, kada stigne, neće više biti glave na koju bi ga se stavilo“.
I zaista, 22.lipnja 1535. ovaj je hrabri i sveti biskup završio svoj život glavosjekom. Nekoliko dana kasnije na stratištu je završio još jedan čuveni, učeni i neustrašivi Englez; bio je to sv. Toma More, i sam žrtva dugoga i žestokoga teološka-političkoga sukoba, koji je engleskoga kralja suprostavio Rimskoj Crkvi.
Ivan Fisher i Toma More, prema mišljenju Henrika VIII., pogriješili su u tome što su odbili ozakoniti njegov razvod od Katerine Aragonske, koju je odbacio kako bi se oženio dvorskom damom Annom Boylem, u koju se bijaše ludo zaljubio. Odbili su to zajedno s papom, kojemu se Henrik VIII. također bio obratio. „Ne možemo rastaviti ono što je Bog združio.“ – glasio je papin odgovor.
Ivan Fisher rođen je u mjestu Beverley g. 1469. S dvadesetdvije godine zaređen je za svećenika. Bio je nadasve inteligentan čovjek, sklon duboku proučavanju, kao i sjajan humanist te je kao takav prvo postao savjetnikom i ispovijednikom Margarete de Beaufort, majke Henrika VIII., a potom dekanom sveučilišta u Cambridgeu, koji je pretvorio u središte europske kulture, otvarajući nove kolegije te uspostavlajući katedru za grčki i hebrejski jezik. Naposljetku je proglašen biskupom Rochestera.
Uspio se svojemu dobu, zajedno sa sv. Tomom More, nametnuti kao jedan od najistaknutijih predstavnika engelskoga humanizma. Bio je u doticaju s poznatim učenim ljudima, poput Reuchlina te je prijateljevao sa sv. Erazmom Rotterdamskim. Kada je Martin Luther stao obzanjivati svoje zamisli o Crkvi i sakramentima, Ivan Fisher im se snažno suprostavio, ustvrdivši kako su nespojive s kršćanskom predajom. Stao je tada uza svoga kralja, kojemu je bio pouzdanik i prijatelj, kako bi ga obranio od Lutherovih napada. Henrik VIII. bio je, naime, napisao pogrdan tekst o Lutheru, u kojemu veliča katoličke sakramente, radi kojega mu je papa na dar poslao zlatnu ružu te mu dodijelio titulu defensor fidei (branitelj vjere).
Između Fishera i Henrika VIII, bilo je, dakle, sve u najboljem redu, sve do onoga dana kada je kralj izgubio glavu za tom svojom dvorskom damom. Mora da ga je ta zaljubljenost bila potpuno zaludila, kada je izjavio kako je spreman ne sve kako bi se oženio lijepom Annom, uključujući i shizmu te povlačenje čitave Engleske Crkve u svoju zabludu, odijelivši je tako od rimskih vlast. Mislio je kao će njegov prijatelj biskup biti na njegovoj strani, ali se u tome prevario. Fisher mu je poslao glas kako ga nikada, baš nikada, ne bi slijedio u njegovoj bezbožnoj pustolovini.
Kralj se, međutim, oglušio na to te ga je 13. travnja 1534. pozvao neka prizna nevaljanost prvoga braka te Papi zanijeće mogućnost opoziva. U protivnome će biti optužen za veleizdaju i odgovarajuće kažnjen.
Ivan Fisher je, dakako, odbio to učiniti te je završio zatočen u londonskoj kuli. Kasnije je jednako tako odbio prihvatiti i dokument parlamenta kojim se kralj proglašava „jedinim poglavara Crkve Engleske“. Osuda na smrt bila je neizbježna.
U zoru 22. lipnja, čuvar kule pošao je k biskupu kako bi ga obavijestio:” Kralj želi da još danas budete pogubljeni“. U devet sati, Fisher je bio spreman te nadasve pomno odjeven. „Danas je dan svadbene gozbe“, rekao je onima koji su mu pomagali u oblačenju.
Na stratište se popeo čitajući sljedeće rijeći Ivanova Evanđelja: „U ovome se sastoji život vječni…“. Na to se obratio gomili koja je nazočila njegovu smaknuće: „Kršćanski narode, umirem za svoju vjernost svetoj Katoličkoj Crkvi Kristovoj“. Prije no što će položiti glavu na panj, zapjevao je himan zahvale: Te Deum.
Njegovo je tijelo, obezglavljeno i nago, čitavoga dana ostavljeno na stratištu. Njegova glava bijaše, pak, nabijena na kolac i petnaestak dana izložena na londonskome mostu. Skinuta je kako bi na njeno mjesto bila postavljena glava Tome More, koji je svoje mučeništvo podnio 16.srpnja. Ivan Fishera svetim je proglasio Pio XI., g. 1935.
(Izvor: Sveci kroz crkvenu godinu, Veritas, 2009)