Naslovnica Crkva Svetkovina svih svetih nas želi podsjetiti na naš temeljni poziv

Svetkovina svih svetih nas želi podsjetiti na naš temeljni poziv

258
0

Draga braćo i sestre,

svake nedjelje ispovjedamo svoju vjeru po primjerku simbola vjere koji su nam predali sveti oci. U tom Vjerovanju Crkve ispovijedamo i vjeru u općinstvo-zajedništvo svetih. Mi vjerujemo u zajedništvo svih Kristovih vjernika: onih na zemlji, to smo mi, putnici koji vojujemo u zemaljskoj Crkvi, vjerujemo također u zajedništvo s onima koji su još uvijek u fazi čišćenja i trpe zadovoljštinu za svoj zemaljski život i na koncu u zajedništvo svih svetih nebesnika koji se nalaze u proslavljenoj Crkvi a koje danas na poseban način slavimo. U svom promišljanju krenut ću od ovih posljednjih.

U zajedništvu proslavljene Crkve nalaze se svi oni koji su sveto živjeli na zemlji ili koji su nakon faze čišćenja zaslužili ući u nebesku slavu. To nisu samo oni koji imaju svoj posebni dan u liturgijskom kalendaru Crkve nego su to svi oni koji se nalaze u nebu – tamo je zasigurno i puno naših predaka. Smijemo se sada zapitati slavimo li danas ovu svetkovinu svih svetih poradi samih svetaca ili poradi nas samih. Usudio bih se reći kako naše slavlje svih svetih samim svetcima ne čini neku posebnu korist. Oni sve naše čašćenje predaju Bogu i u njemu se jedino vesele.

Svetkovina svih svetih najviše je poradi nas samih i to iz tri razloga.

Na prvom mjestu tu je prijateljevanje sa svetima. Slaviti svetce podrazumijeva žudnju da budemo u zajedništvu s njima. To ćemo najviše postići ako prema njima budemo imali prijateljski odnos. U Crkvi je toliko svetaca da uvijek možemo izabrati onoga koji nam je u datom trenutku najsličniji. Ja sam mogu posvjedočiti kako mi je poticajan i ohrabrujuć prijateljski odnos koji sam izgradio s nekim svetcima puno pomogao u raznim životnim situacijama. Izdvojio bih ovdje samo neke npr. Sveta Mala Terezija, blaženi kardinal Stepinac i sin naše Bačke sluga Božji otac Gerard Stantić. U određenim životnim situacijama mogao sam gotovo na fizički način osjetiti njihovu blizinu.

Na drugom mjestu svetce slavimo zbog njihovog poslanja koje su vršili na zemlji. Svetci nisu oni koji su činili velika djela, nego oni koji su činili mala djela, ali s velikom ljubavlju. Sve su činili kao da čine Kristu samome. Stoga su nam oni primjer kako naše svakodnevne dužnosti trebamo s ljubavlju prihvaćati i dati sve od sebe da ih izvršimo kao da to činimo Kristu samome. Primjerice – kućanica će skuhati ručak kao da joj je gost sam Krist, student će pripremiti ispit kao da će ga sam Krist ispitivati, stariji će trpjeti svoju bol sjedinjujući se s Raspetim Kristom.

Na trećem mjestu tu je zagovor svetih – tko nas može u nebu bolje zagovarati od onih koji su sve ovo što mi sada prolazimo već doživjeli u svome zemaljskom životu. Oni su čitav svoj zemaljski život posvetili na službu bližnjemu i stoga nas, svoje bližnje, ne zaboravljaju ni u nebeskoj slavi.

Dakle svetkovina svih svetih prije svega nama je na korist jer nas želi podsjetiti na naš temeljni poziv – a to je poziv na svetost – budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski. Tko postaje svet? Onaj koji, kako kaže psalmist, ima nedužne ruke, ne predaje se ispraznosti i ima čisto srce. A oni koji su čista srca Boga će gledati. Ako je srce čisto sve je čisto i tada će nam se i Gospodin očitovati u slavi te ćemo biti njemu slični. Blaženstva koja smo čuli u evanđelju životni su program čovjeka koji želi postati svet.

Draga braćo i sestre, na početku sam spomenuo tri stanja Crkve – putujuću ili vojujuću (ratničku), proslavljenu i pročišćujuću. Ova pročišćujuća nalazi se između vojujuće i proslavljene. Nakon svetkovine svih svetih slavimo dušni dan.

Dušni dan slavimo kako bi nas Crkva podsjetila na našu obvezu prema pokojnim precima. Kao što su mnogi naši preci u nebeskoj slavi, tako su zasigurno mnogi još uvijek u fazi čišćenja u čistilištu. Kako bismo njegovali pravo zajedništvo cjelokupne stvarnosti Crkve na koje nas poziva svetkovina Svih svetih dužni smo upućivati molitve, činiti žrtve i djela milosrđa za naše pokojne. U dijeljenju povlastica prema dušama u čistilištu Majka Crkva uvijek je bila široke ruke. U osmini tj. kroz narednih osam dana ako smo u stanju milosti, uz pohod groblju i molitve na nakanu sv. Oca, možemo zadobiti potpuni oprost za duše u čistilištu. Iskoristimo tu povlasticu. Neka nam pogled na grob bude podsjetnik na žudnju tijela koje tu počiva – a to je u uskrslomu tijelu ugledati Spasiteljevo Lice.

Na koncu, draga braćo i sestre, ovo zajedništvo između tri stanja Crkve – Crkve vojujućih, trpećih i svetih najvidljivije je u slavlju Svete misne žrtve. U današnjoj Euharistiji, cijelo je nebo prisutno – svi smo se sastali slaviti Gospodina. Kamo ide zemaljski kralj tamo ide i cijela njegova pratnja. Isto je tako s Kraljem svih Kraljeva, Gospodinom Isusom, dok on po svećenikovim rukama silazi na oltar cijelo ga nebo prati – govorila je sveta Terezija Avilska. Pridružimo se tomu zajedništvu u najvećoj molitvi koju možemo uputiti Gospodinu a to je pobožno sudjelovanje u svetoj misnoj žrtvi.

Budimo suradnici Istine i hrabro svjedočimo svojim životom poziv na koji svom pozvani – a to je svetost. Amen.

Vlč. Daniel Katačić