Naslovnica Crkva Svi narodi su pod vlašću Krista

Svi narodi su pod vlašću Krista

315
0

Odlomak iz enciklike Quas Primas pape Pija XI. o blagdanu Krista Kralja

S druge strane, bila bi teška pogreška reći da Krist nema nikakvu vlast u civilnim poslovima, obzirom na apsolutno carstvo nad svim stvorenjima koje mu je Otac predao. Sve su stvari u njegovoj moći.
Ipak, tijekom svog života na zemlji suzdržao se od vršenja takve vlasti, i premda je sam odbacio posjedovanje ili brigu o zemaljskim dobrima, nije se, kao ni danas, miješao s onima koji ih posjeduju. Onaj koji kraljuje na nebu nije vam oduzeo vašu moć.
Tako carstvo našega Otkupitelja obuhvaća sve ljude. Da se poslužimo riječima našeg besmrtnog prethodnika, pape Lava XIII:
„Njegovo carstvo uključuje ne samo katoličke nacije, ne samo krštene osobe koje su, iako s pravom pripadaju Crkvi, zgriješile ili ih je raskol odsjekao od nje, već i sve one koji su izvan kršćanske vjere; tako da uistinu cijelo čovječanstvo bude podložno moći Isusa Krista.“
Niti postoji razlika u tom pitanju između pojedinca, obitelji ili države; jer su svi ljudi, bilo kolektivno ili pojedinačno, pod Kristovom vlašću.
U Njemu je spasenje pojedinca i društva.
„Niti ima spasa u bilo kojem drugom, jer ne postoji drugo ime pod nebom dano ljudima, po kojem možemo biti spašeni“.
Tvorac je sreće i istinskog blagostanja za svakog čovjeka i naciju.
„Jer narod je sretan kada su sretni njegovi građani. Što je još nacija, nego zbroj ljudi koji žive u slozi?“
Ako, dakle, vladari naroda žele sačuvati svoj autoritet, promicati i povećavati prosperitet svojih zemalja, neće zanemariti javnu dužnost poštovanja i poslušnosti Kristovoj vladavini.
Ono što smo rekli na početku našeg Pontifikata u vezi s propadanjem javne vlasti i nedostatkom poštovanja prema istom, jednako je istinito i danas.
„S Bogom i Isusom Kristom isključenim iz političkog života, s autoritetom koji nije od Boga već od čovjeka, oduzeta je sama osnova vlasti, jer je glavni razlog razlike između vladara i podanika uklonjen. Rezultat je ljudsko društvo koje tetura do pada, jer više nema siguran i čvrst temelj.“
Dano kod Sv. Petra, u Rimu, jedanaestog dana mjeseca prosinca, Svete godine 1925., četvrte godine našega pontifikata.