Naslovnica Izdvojeno Svojom molitvom tješimo Isusovo umiruće Srce

Svojom molitvom tješimo Isusovo umiruće Srce

404
0

Neka se na nama ne ispune riječi koje smo danas slušali u Psalmu: “Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh”.

Draga braćo i sestre, Gospodin naš Isus Krist dragovoljno se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen. Kako kaže prorok Izaija: leđa je podmetnuo onima koji ga udarahu, a obraze onima koji mu bradu čupahu. Lice mu je bilo neljudski iznakaženo te više nije naličio na čovjeka. Kako bi došao do ove hrabrosti Isus je prošao kroz tjeskobu u kojoj je posve progovorila njegova čovječja narav. Budući da se sutrašnji dan svečano slavi zbog ustanove svete Euharistije, želio bih danas progovoriti o noći Velikog četvrtka. O noći kad je Isus sam, u molitvi s Ocem, u neizmjernom strahu prolio krvavi znoj i pripremio se za Muku. “On je prijevremeno krvario; prolio je krv, i to ju je izlila Njegova duša u agoniji, skršivši okvir puti! Njegova je muka počela iznutra. To izmučeno srce, sjedište nježnosti i ljubavi, naposljetku se počelo naprezati i udarati žestinom iznad svoje naravi, „navalili su svi izvori bezdana“ (Post 7,11), crveni mlazovi potekli su tako obilno i snažno da su preplavili žile, te su, provalivši kroz pore, gustom rosom prekrili cijelu kožu, a onda se u kapljama, punim i teškim, skotrljali i natopili zemlju.” – dramatično je opisao kardinal Newman.

U Getsemanskom vrtu rekao je Isus svojim učenicima: Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite sa mnom i bdijete. No učenici su ubrzo zaspali i on je ostao sam u svojoj tjeskobi. Isus neizmjerno trpi, on koji je bez ijednog grijeha dobrovoljno se dao natovariti grijesima cijeloga čovječanstva. “I moj je grijeh bio prisutan u onom zastrašujućem kaležu! (Pascal)

On je u tolikoj napasti da njegova čovječja narav želi odustati. Zato moli Gospodina: Oče ako je moguće neka me mimoiđe ova čaša, ali neka ne bude moja volja nego tvoja. U toj smrtnoj tjeskobi usrdnije se molio. Otac mu je poslao anđela da ga utješi. Isus se dakle prije najvažnijeg trenutka svog života povukao na molitvu, snagu je tražio u molitvi te je tako i nama ostavio primjer prave molitve. Moliti treba uvijek s predanjem Božjoj volji – ako je moguće Oče usliši me, ali neka na bude po mojoj nego po tvojoj volji jer ti najbolje znaš.

Razmatranje ovog prizora muke može nas osnažiti da ustrajemo u dnevnoj molitvi, da vršimo Božju volju i onda kad nam je neizmjerno teško, kad nas strah posve obuzima. Sveta je Terezija Avilska dok je čekala san, voljela razmatrati o ovom prizoru muke. Isus nas i danas poziva da bdijemo s njim. Bdjeti s njim znači biti s njim u molitvi. Molitva je naša snaga. Molitvom pobjeđujemo i naizgled nepobjedive stvari. Znanstvenici kažu kako naše tijelo biva orošeno krvavim znojem u trenucima jakoga psihološkog pritiska. Isus je dakle bio u neizrecivom strahu, njegova čovječanska narav se neizmjerno plašila. No, kroz molitvu pobijedio je sebe i pristao spasiti čovjeka. U ovom otajstvu tjeskobe Isus se zaista očitovao kao potpuni Bog i kao potpuni čovjek. Njegova Božanska narav nadjačala je u molitvi ljudsku slabost koja ga je u ovom trenutku pokušala slomiti. I pristao spasiti mene i tebe, sve nas.

“Krist je u trenutku straha na Maslinskoj gori, u trenutku pristanka na Križ, vidio pred sobom sve nas i svakoga od nas poznavao. Taj čin sadrži odluku ljubavi koja se nalazi u vječnosti i koja prožima i određuje Kristov zemaljski život. Tako ja znam da nisam bilo tko, samo netko tko se jednostavno nalazi izvan snopa svjetlosti, nego da prema meni postoji osoban odnos koji je čvrsto usidren u činu predanja Kristu.” – tumači papa Benedikt XVI.

Draga braćo i sestre, crkvena je Predaja Isusovu tjeskobu stavila u vrijeme između 23 sata i ponoći. U to vrijeme svakoga četvrtka, a osobito u noći Velikog četvrtka, pobožni vjernici razmatraju o Isusovoj muci i tješe ga umjesto njegovih učenika. Potičem i vas da sutra navečer, izdvojite jednu uru kako biste bili uz Isusa. Neka se na nama ne ispune riječi koje smo danas slušali u Psalmu: “Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh”. Nego, budna duha svojom molitvom tješimo Isusovo umiruće Srce. Amen.

Vlč. Daniel Katačić