Naslovnica Crkva Teolog oslobođenja Boff: „Franjo je jedan od nas“

Teolog oslobođenja Boff: „Franjo je jedan od nas“

2409
0

25. prosinca 2016. Brazilac Leonardo Boff, jedan od najistaknutijih teoretičara i operativaca latinoameričke teologije oslobođenja, dao je sasvim iskren i višestruko informativan intervju njemačkim regionalnim novinama Kölner Stadt-Anzeiger. Radi njegove samouvjerenosti, pa čak i drskosti, 78-godišnji Boff (rođ. 14. prosinca 1938.) progovara o nekolicini gorućih pitanja o kojima inače ne bismo mogli tako lako čuti.

Primjerice, otkrio je sljedeće:

• Kako i zašto se papa Franjo nije susreo s Boffom u Rimu na dan prije početka druge Sinode o obitelji 2015. kako je to bilo planirano – zato jer je papa bio bijesan radi pisma trinaestorice kardinala, pa je htio osobno utišati situaciju prije početka Sinode;
• Kako je kardinal Walter Kasper nedavno rekao Boffu da papa Franjo priprema neka „velika iznenađenja“;
• Kako papa Franjo namjerava dopustiti Crkvi u Brazilu pripuštanje oženjenih svećenika, kako to od njega već neko vrijeme traži njegov prijatelj kardinal Claudio Hummes;
• Kako je papa Franjo od Boffa tražio materijale za pisanje svoje enciklike Laudato Si, i kako mu je papa nakon toga zahvaljivao;
• Kako Boff smatra papu Franju „jednim od njih“, dakle jednim od simpatizera i podupiratelja teologije oslobođenja.

Ovdje ćemo stoga donijeti prijevod dijelova ovog važnog intervjua. Riječi Leonarda Boffa će govoriti same za sebe. Međutim, radi shvaćanja konteksta, važno je naznačiti kako je Boffa još 1985. javno kritizirao (i ušutkavao kardinal Joseph Ratzinger – tada prefekt Kongregacije za nauk vjere (CDF) – radi njegovih krivovjernih djela u kojima se vrlo drsko suprotstavljao nauku Crkve. (vidi ovdje)

Stoga je 1992. službeno napustio franjevački red kojem je pripadao, ali je također javno napustio službu katoličkog svećenika.

(Puni tekst intervjua na njemačkom: vidi ovdje)

P: Latinoamerička teologija oslobođenja – vi ste svakako jedan od njenih najistaknutijih predstavnika – sada je dobila novu počast [i entuzijastičnu podršku] od i preko pape Franje. Znači li to i vašu skorašnju (osobnu) rehabilitaciju, nakon dugogodišnjih borbi s papom Ivanom Pavlom II i s njegovim glavnim braniteljem crkvenog nauka, koji je kasnije postao papa Benedikt XVI?

Franjo je jedan od nas. Pretvorio je teologiju oslobođenja u zajedničko vlasništvo Crkve. Usto ju je i proširio. Tko god u današnje vrijeme govori o siromašnima, taj mora govoriti i o zemlji, jer se i ona sada pljačka i zlostavlja. „Čuti vapaje siromašnih“, to znači čuti vapaj životinja, šuma, svog napaćenog stvorenja. Cijela zemlja vapi. Također, kaže papa – i tu zapravo citira naslov jedne od mojih knjiga – moramo istovremeno čuti vapaj siromašnih i vapaj zemlje. A zasigurno, i jedni i drugi moraju biti oslobođeni. Ta [ekološka dimenzija] je također fundamentalno novi aspekt Laudato Si.

P: … a taj aspekt se sada nalazi u „ekološkoj enciklici“ koju je papa objavio 2015. Koliko je Leonarda Boffa u Jorgeu Mariju Bergogliu?

Enciklika pripada papi. No, savjetovao se s mnogim stručnjacima.

P: Je li pročitao vaše knjige?

Više od toga. Tražio je od mene materijale za izradu Laudato Si. Savjetovao sam ga i poslao sam mu nešto od onoga što sam napisao. Iskoristio je to što sam mu poslao. Neki ljudi su mi rekli da im je dok su čitali Ludato Si na pamet palo: „Čekaj, pa ovo je Boff!“. Usput, papa Franjo mi je otvoreno rekao: „Boffe, ne šalji te papire izravno meni.“

P: Zašto ne?

Rekao je: „Inače će ih Sottosegretari (zaposlenici vatikanske administracije) presresti, i ja ih neću dobiti. Umjesto toga, pošalji to izravno argentinskom veleposlaniku [pri Svetoj Stolici] s kojim sam dobro povezan, tako će sigurno prispjeti u moje ruke.“ Pri tome je važno znati kako je trenutni veleposlanik pri Svetoj Stolici papin stari prijatelj još od vremena dok je bio u Buenos Airesu. Često su zajedno pili mate [argentinski napitak bogat kofeinom, nalikuje na čaj]. Zatim me netko dan prije izdavanja enciklike nazvao kako bi mi u papino ime zahvalio na pomoći.

P: Preostaje vam još samo osobni sastanak s papom?

Papa je tražio pomirenje s najvažnijim predstavnicima teologije oslobođenja: s Gustavom Gutierrezom, Jonom Sobrinom, i isto tako sa mnom. Rekao sam mu, s obzirom na papu Benedikta – odnosno Josepha Ratzingera – „Ali onaj drugi je još živ, na kraju krajeva!“ On to nije prihvatio. „Ne“, rekao je, “Il Papa sono io”, – „Papa, to sam ja!“ Vrata dobrodošlice su nam širom otvorena. Upravo u tome možete vidjeti njegovu hrabrost i njegovu odlučnost.

P: Zašto onda još nije došlo do realizacije vašeg posjeta?

Dobio sam poziv, a već sam i sletio u Rim. No baš toga dana, neposredno prije početka [druge] Sinode o obitelji 2015., 13 kardinala – među njima je bio i njemački kardinal Gerhard Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere – pokušali su se pobuniti protiv pape pismom upućenom njemu koje je zatim, vidi čuda, objavljeno u novinama. Papa je bio ljut i rekao mi je: „Boffe, nemam vremena. Moram smiriti stvari prije početka sinode. Vidjet ćemo se nekom drugom prilikom.“

P: No, taj pokušaj stišavanja baš i nije uspio, zar ne?

Papa je oštrinu vjetra koji mu je zapuhao u lice osjetio iz vlastitih redova, naročito se u tome isticao američki kardinal Burke, Leo Burke, koji je već – skupa s vašim umirovljenim kardinalom Meisnerom iz Kölna – napisao još jedno pismo papi; on je Donald Trump Katoličke Crkve (smije se). No, za razliku od Trumpa, Burke je sada neutraliziran unutar Kurije. Hvala Bogu. Ti ljudi zaista vjeruju da je njihova dužnost ispravljanje pape. Kao da su oni iznad pape. Takvo što je neuobičajeno [sic!], ako ne i bez presedana u povijesti Crkve. Može se kritizirati papu, može se s njime raspravljati. Takvo što sam činio mnogo puta. No, to da kardinali optužuju papu za širenje teoloških zabluda ili čak krivovjerja, to je – čini mi se – ipak previše. To je uvreda koju papa ne može pretrpjeti. Papi se ne može suditi, to je nauk Crkve.

P: Uzevši u obzir vaš silni entuzijazam za papu – što je s onim crkvenim reformama koje su mnogi katolici očekivali od pape Franje; no u praksi se nije dogodilo mnogo toga?

Znate, koliko je meni poznato, u središtu njegovog zanimanja više nije Crkva – a svakako nisu unutarnji poslovi Crkve, već je to opstanak čovječanstva, budućnost [planete] zemlje. […] Vjerujem da za njega postoji hijerarhija problem. Kada nestane zemlja, neće biti ni problema. No, što se tiče vašeg pitanja o samoj Crkvi: samo pričekajte, pa ćete vidjeti! Kardinal Kasper, osoba od papinog najužeg povjerenja mi je baš nedavno napomenuo kako nas uskoro čekaju neka velika iznenađenja.

P: Što očekujete?

Tko zna? Možda napokon đakonat za žene. Ili mogućnost da se oženjeni svećenici ponovno aktiviraju u pastoralnoj skrbi. To je bio izravan zahtjev brazilskih biskupa papi, naročito njegovog prijatelja, umirovljenog brazilskog kurijalnog kardinala Claudia Hummesa. Čuo sam da papa kani udovoljiti ovom zahtjevu – za sada bi to bilo u određenom pokusnom razdoblju na području Brazila. Ova zemlja s 140 milijuna katolika trebala bi imati barem 100 000 svećenika. No sada ih je samo 18 000. Ovo predstavlja institucionalnu katastrofu. Nije ni čudo što vjernici sada masovno odlaze evangelicima i pentekostalcima, koji ispunjavaju ovaj osobni vakuum. Kada bi odjednom sve ove tisuće već oženjenih svećenika mogle ponovno obavljati svoju službu, bio bi to prvi korak prema popravljanju situacije – a u isto vrijeme bio bi to impuls [i znak] da je Katolička Crkva sada olabavila lance obvezatnog celibata.

P: Kada bi papa donio odluku u ovom smislu i smjeru – biste li i vi, kao bivši franjevački svećenik, ponovno preuzeli svećeničke dužnosti?

Osobno ne trebam takvu odluku. Ona za mene ne bi ništa promijenila jer i dalje činim ono što sam uvijek činio: krstim, vodim kršćanske sprovode, a ako naiđem na župu bez svećenika, tada slavim Misu zajedno s narodom.

P: Je li previše „njemački“ od nas ako vas pitamo je li vam dozvoljeno činiti takvo što?

Sve do sada, nijedan biskup koga znam nije to nikada kritizirao niti zabranio. Baš naprotiv, biskupi su sretni zbog toga i kažu mi: „narod ima pravo na Euharistiju. Samo tako nastavi!“ Moj teološki učitelj, kardinal Paulo Evaristo Arns – koji je preminuo prije nekoliko dana – bio je na primjer, vrlo otvoren. Išao je toliko daleko da, kada bi vidio oženjene svećenike da sjede u klupama tijekom Mise, pozvao bi ih da dođu do oltara i koncelebriraju Euharistiju s njime. Činio je to vrlo često i govorio je: „Vi ste na kraju krajeva ipak i dalje svećenici – a takvi ćete i ostati!“
[kraj prijevoda]

Komentar autorice:

U kontekstu ovog netaktičnog intervjua – a i Boffovog očito novootkrivenog „pravovjernog“ kriticizma onih ljudi koji se sada čak usuđuju kritizirati papu – bilo dobro prisjetiti se onoga što je Leonardo Boff izjavio ranije, tamo 2001.

Jer, u tom intervjuu s internetskom stranicom Communità Italiana, također je neuvijeno govorio o kardinalu Josephu Ratzingeru – tada čelniku Kongregacije za nauk vjere pod papom Ivanom Pavlom II – kao i o Ratzingerovoj navodno provokativnoj obrani stanovitih tradicionalnih pozicija i nauka Katoličke Crkve:

„Ono što mogu reći jest da u Vatikanu tijekom ovog pontifikata [Ivana Pavla II] prevladavaju izuzetno fundamentalističke tendencije. Kardinal poput J. Ratzingera koji izdaje službene [vatikanske] dokumente u kojima govori da je jedino Katolička Crkva istinska Crkva, a da ostalo nisu čak ni Crkve , da je jedino katolička vjera legitimna, te da drugi nemaju vjere (da su to samo uvjerenja) – on zapravo čini religijski terorizam, a također pada i u veliku teološku zabludu.“

Zajedljivost – i ironija – ovih Boffovih komentara raste kada se prisjetimo da je 1970. u Münchenu upravo kardinal Ratzinger bio jedan od odabranih mentora u pripremi Boffove vlastite doktorske disertacije de Ecllesia: koja se bavila pitanjem „Crkve kao sakramenta“ u svjetlu nekih navodnih iskustava u svijetu. Njemački naslov Boffove disertacije glasio je Die Kirche als Sakrament im Horizont der Welterfahrung. (Crkva kao sakrament u obzoru svjetskih iskustava)

U širem kontekstu ovog nedavnog intervjua s Leonardom Boffom od 25. prosinca 2016., htjeli bismo također podjetiti naše čitatelje na opus vatikanista dr. Sandra Magistera, koji je opetovano upućivao na mogućnost, pa čak i vjerojatnost toga da će papa Brazilu dati dozvolu za oženjene svećenike. Također pamtimo kako smo i mi sami izvijestili kako su se – odmah nakon objavljivanja pisma trinaetorice kardinala putem samog dr. Magistera – pojavili vjerodostojni izvještaji kako je papa pobjesnio radi te pristojne, ali čvrsto pravovjerne inicijative kardinala. Tako je u svojoj samouvjerenoj neuvijenosti, Leonardo Boff sada neočekivano potvrdio istinitost novinarskog rada kako dr. Magistera, tako i na jedan skromniji način, mog vlastitog.

Maike Hickson

Izvorni članak je objavljen na  OnePeterFive