Naslovnica Crkva Tražimo odgovor kod Isusa kako bismo napustili noć

Tražimo odgovor kod Isusa kako bismo napustili noć

402
0
Podijeli objavu

ISUS TUMAČI NIKODEMU kako će svi oni koji povjeruju u njega biti spašeni od vječne osude, te kako nema neke druge istine, drugog puta ili druge osobe koja bi vodila do Boga, osim jedinorođenog Sina Božjega.

LJUDI VRLO LAKO PADAJU KAD SE OSJETE TOLIKO SNAŽNI DA BOGA ZABORAVE, ili KAD SU TOLIKO DRSKI DA PROTIV BOGA GOVORE…

Današnje Evanđelje Iv 3, 14-21 nam otkriva naše mogućnosti s Bogom i naše mogućnosti bez Boga…

Raspolagati moćima, to je u pozadini svih onih koji su skrenuli s puta Božjega… Čovjek opijen vlastitom moći ignorira moć i pomoć Božju, kao i potrebu za Bogom dok mu ide…

Bog zato dopušta da se čovjek suoči sa stanjem koje ne može kontrolirati, i izručuje ga nečem što je jače od njega.

BOG NAM U SVOJOJ LJUBAVI IZVLAČI SPASENJE IZ NAŠEG STANJA…

Čovjek se često nije spreman suočiti s vlastitim stanjem bez dovoljne mjere poniženja. Sve dok mu dobro ide nitko ga ne može uvjeriti kako ide krivim putem. Ni izraelski narod nije bio spreman slušati Božje proroke sve dok im se nije dogodilo poniženje kroz babilonsko sužanjstvo…

Što je bio uzrok progonstva i sužanjstva Izraelskog naroda u Babilonu kroz sedamdeset godina? NEVJERA, BEZBOŽNA I KRIVOBOŽAČKA DJELA, RUGANJE BOŽJIM GLASNICIMA, PREZIRANJE BOŽJIH ZAKONA…

Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na kraju, PROGONSTVO I KAZNA ZA GRIJEH UVIJEK IMAJU LJEKOVITU SVRHU. Čovjek naime tek onda vidi što je imao a nije to znao cijeniti, i što je izgubio zbog svojeg grešnog i oholog života.

Božja riječ nas poziva da izvučemo poruku iz njihove prošlosti kako nam se njihova prošlost ne bi ponavljala u sadašnjosti…

BOG I NAMA ZARANA ŠALJE SVOJE GLASNIKE (vidi 1 Ljet 36, 15), dakle NA VRIJEME.

BOG NAS SPASAVA, NE ZBOG NAŠIH DOBRIH DJELA, nego zbog svoje prevelike ljubavi i milosrđa u Isusu Kristu. U njemu je Bog podigao djelo našeg spasenja po kojemu nas podiže iz ruševina.

ŽIVJETI U SVJETLU ILI U TAMI

Nikodem kad je te noći došao Isusu želio je saznati nešto iznutra za sebe, želio je steći onu tako potrebnu sigurnost koju nije imao u sebi: Kojim putem krenuti? Što odabrati kad se čovjek nađe na prekretnici, na križanju?

On je u toj životnoj prekretnici, kad čovjek priznaje kako sam sebi nije dovoljan, došao na pravo mjesto.

Nikodem je tražio odgovor kod Isusa, a to je za nas jako važno kad se mi nađemo u sličnoj noći, razočarani u svoju snagu i pamet.

TREBAMO I MI TRAŽITI ODGOVOR KOD ISUSA KAKO BISMO NAPUSTILI NOĆ.

KOD ISUSA JE NAŠE RAZLUČIVANJE, RASVJETLJENJE…

Isus upućuje Nikodema kako će uskoro biti jasno postavljen znak razlučivanja između djela tame i djela svjetla. NAKON TOGA RAZGOVORA NIKODEM JE POČEO SVE VIŠE IZLAZITI NA SVJETLO I IĆI ZA ISUSOM…

Taj znak o kojem je govorio Isus, odnosno križ na kojem će biti raspet, posebno je u ovom našem vremenu presudan za razlučivanje kako tko stoji, tko je u čemu.

Budući da se svatko priklanja nekom znaku i po tom znaku pokazuje u čemu je, ovaj znak spasenja nekima smeta jer razotkriva njihovu tamu. Možemo se pitati zašto, ali sam Isus daje nam odgovor – Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla (Iv 3, 19).

KRIŽ NA KOJEM JE KRIST RASPET JE ZNAK SPASENJA I LIJEK PROTIV OTROVA ZABLUDA. Taj otrov često je i u našem srcu, i možemo ga se riješiti samo ako povjerujemo, odnosno ako dopustimo da nas svjetlost Kristova suoči s našom tamom.

Sveti Augustin kaže da ljudi vole istinu kada im ona otkriva sebe, a mrze je kada ta istina razotkriva njih same. Mogli bismo reći kako svi vole kad ih hvale, ali rijetki vole čuti kada ih kude i ukazuju na njihove pogreške.

Neki je mladić vikao nasred ulice: „Zašto na svijetu ima toliko patnje, toliko bolesti?“

„Zato što je Bog dobar!“, glasio je odgovor starca koji je sjedio na klupi u blizini.

„Kako to mislite?! Kako može takav Bog biti dobar?!“, trznuo se mladić s tonom pobune u glasu prema onome što je rekao starac.

„Da nije toga nitko se od nas ne bi spasio.“, nastavio je starac s nekom nutarnjom sigurnošću, a onda napravio pokret rukom i nogom.

Mladić tek sad primijeti kako starac zapravo ima samo ruku i nogu.

„Oh, što vam se dogodilo?“, pitao je sad s tonom koji je odavao potresenost.

„Bio sam buntovan na Boga i svoje bližnje poput tebe, i nisam želio slušati mudre savjete i korisne opomene. Na kraju sam završio u provaliji.

Ovo je rezultat toga… To je bila tragedija ali, shvatio sam kasnije, da sam poginuo propao bih za svu vječnost s obzirom na to kako sam živio.

ŽIVIO SAM U TAMI, SADA ŽIVIM U SVJETLU! Zato mogu tako sigurno reći da je Bog dobar…“, zaključio je svoju priču starac, a mladić se posve smirio…

Kad mi srljamo putem propasti, unatoč svim Božjim pozivima, tada Bog zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi (Ef 2, 4) poduzima nešto da nas spasi.

Tako dopušta i da nam se koji put dogode i progonstva i padovi kako bismo progledali. ON JE TAKO UČINIO DA I NESREĆA POSTANE SREDSTVO ZA SREĆU…

Zato i kaže – ... nas koji bijasmo mrtvi zbog posrtaja oživi zajedno s Kristom … (Ef 2, 5). U KRISTU JE BOŽJA DOBROTA I BOŽJA LJUBAV PREMA NAMA DO KRAJA ZASJALA, da bismo i mi odbacili tamu a došli k svjetlosti…

Sa starnice dominikanci.hr