Naslovnica Društvo Trebaju li katolici bojkotirati određene proizvode?

Trebaju li katolici bojkotirati određene proizvode?

744
0

Ono što korporacije rade u javnom prostoru, a ne samo u tvornicama, postaje sve veća briga za katolike – a Crkva ima alate za one koji razlučuju kako odgovoriti.

Tema bojkota danas sve prisutnija u katoličkim krugovima, potaknuta je zbog moćnih korporacija poput Disneyja i Amazona koji koriste svoje bogatstvo i utjecaj za promicanje problematičnih ideologija i praksi u široj kulturi.

Naravno da bojkot ne predstavlja ništa novo u katoličkim krugovima. Tristo tisuća katolika u Philadelphiji potpisalo je obećanje o bojkotu kina 1934. godine nakon što je njihov kardinal nadbiskup opisao te lokacije kao „možda najveću prijetnju vjeri i moralu u (tadašnjoj) Americi”. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, katolički radnički vođa Cesar Chavez vodio je bojkot kalifornijskih radnika u industriji grožđa zbog nepravedne radne prakse. A nedavno se biskupija Columbus pridružila bojkotu lanca brze hrane Wendy’s (2021. godine) u nastojanju da se osigura bolja plaća i uvjeti za radnike na farmama.

No, za razliku od prijašnjih napora, trenutni pozivi na bojkot od strane katolika i drugih društvenih konzervativaca danas su manje usmjereni prema tome kako korporacije rade svoje proizvode, a više prema tome što kompanije rade sa svojom profiti.

Disney, čiji je prihod u 2021. godini bio preko šezdeset sedam milijardi dolara, snažno se usprotivio floridskom zakonu koji zabranjuje nastavu o seksualnom i rodnom identitetu u završnim razredima srednjih škola. Konglomerat masovnih medija i zabavne industrije je naglasio kako je njihov cilj poništiti zakon ili ga poništiti na sudovima, jamčeći svoju podršku zagovaračkim skupinama koje rade na tim ciljevima. Osim toga, Disney se obvezao promovirati rodnu ideologiju – ideju da je spol s kojim se netko rodi proizvoljan i da se može promijeniti – u svojim budućim produkcijama.

U međuvremenu, s obzirom da je preokret u pravnom slučaju Roea protiv Wadea vjerojatan, Amazon i nekoliko drugih korporacija obvezale su se osigurati pristup pobačaju za članove osoblja koji žive u državama u kojima će pobačaj vjerojatno biti zabranjen ili ograničen. Drugi najveći privatni poslodavac u zemlji, Amazon, rekao je da će pokriti do četiri tisuće dolara putnih troškova za zaposlenike koji zatraže pobačaj izvan svoje savezne države.

Jedan katolički znanstvenik rekao je za portal „National Catholic Register“ da nije iznenađen što se katolici sve više suočavaju s pitanjem trebaju li bojkotirati određene korporacije zbog njihovog političkog i društvenog aktivizma.

„Dugo su se američke tvrtke uistinu željele kloniti kulturnih ratova, jer su željele da svi kupuju u njihovoj trgovini ili kupuju njihov automobil”, rekao je David Cloutier, profesor moralne teologije s Katoličkog sveučilišta Amerika. „Ali to se promijenilo“.

Cloutier kaže da se tvrtke sve više usklađuju sa sve „većim skupovima vrijednosti“, posebno kao način da se privuku potencijalni kupci mlađih dobnih skupina.

„Mislim da je to izazov za katolike, jer kada trošite novac u određenoj tvrtki, isto tako podržavate ili promičete određeni skup društvenih vrijednosti”, rekao je Cloutier. „Stoga je razumno što vam je neugodno poslovati s tvrtkom koja otvoreno promiče društvene vrijednosti s kojima se ne slažete“.

Katolički principi

Teolog Cloutier je u intervjuu rekao da ovaj trend nudi važan podsjetnik katolicima da „način na koji trošimo novac predstavlja moralnu odluku”, te isto tako dugotrajno načelo socijalnog nauka Crkve. Uostalom, sugerira da okvir Crkve o suradnji sa zlom može poslužiti kao koristan vodič za katolika da razluče hoće li ili neće bojkotirati korporaciju koja se bavi problematičnim postupcima – bilo to u tvornicama ili u javnom prostoru.

Prva razlika koju treba istaknuti i razlučiti, rekao je Cloutier, je ona između formalne suradnje i materijalne suradnje. Formalna suradnja sa zlom uključuje dijeljenje moralno odbojne namjere dotičnog posla — „a to se nikada ne bi smjelo dogoditi. To je uvijek pogrešno u katoličkoj tradiciji”.

Moralne dimenzije povezane s materijalnom suradnjom sa zlom, koja uključuje poslovanje ili na neki drugi način materijalnu uključenost u problematične postupke tvrtke, ali ne dijeljenje njihovih namjera, nijansiranije su s obzirom na to koliko je kulturni, gospodarski i politički život u društvu međusobno povezan.

„Kada biste morali kupovati samo od korporacija koje nikad nisu uradile ništa loše, morali biste napustiti ovaj svijet“, dodao je Cloutier.

Ipak, materijalna suradnja sa zlom „ne predstavlja način za izlazak iz zatvora“, rekao je Cloutier, i nije opravdana u svakom slučaju. Odrediti što treba učiniti u određenim slučajevima uključuje donošenje proporcionalne presude pomoći dviju sfera… Prve, o kolikoj je težini zla riječ; te druge, koliko je bliska suradnja s tim zlom?

Primjerice, netko kome je posao bio da vlakovi trebaju voziti i dolaziti na vrijeme u nacističkoj Njemačkoj, što nije inherentno problematično, morao bi uzeti u obzir stupanj u kojem je njegova aktivnost pridonijela zvjerstvima koncentracijskih logora, što predstavlja zlo epskih razmjera. Alternativno, Cloutier ne nalazi uvjerljive argumente da McDonald’s, nastavljajući poslovati u Moskvi, nemoralno surađuje u ruskoj nepravednoj invaziji na Ukrajinu, s obzirom na to da je prodaja hamburgera formalno udaljena od stvarnih ratnih napora.

Cloutier je isto tako rekao da okvir uključuje proporcionalnu prosudbu o ozbiljnosti materijalne nesuradnje sa zlom ili bojkota. Primjerice, odluka o bojkotu trgovine mješovitom robom koja promiče problematične uzroke izgleda drugačije jer je to jedina dostupna opcija koja omogućuje vaš obiteljski proračun i koja vam omogućuje da prehranite svoju obitelj.

Cloutier priznaje da se tradicionalna primjena suradnje sa zlim usmjerila na bojkot i određene ekonomske odluke vezane uz posao, a ne na korporaciju kao političkog aktera. Jednostavnije je procijeniti suradnju sa zlom na temelju povezanosti zla s proizvodnjom/proizvodom, kao što je odnos tvrtke prema svojim radnicima ili tvrtkinog doprinosa degradaciji okoliša, jer su ta pitanja izravno povezana s osnovnom svrhom i praksom poslovanja.

No, teže je procijeniti što se događa s onima poput Disneyja i Amazona, s obzirom na to koliko je njihov aktivizam udaljen od njihove ekonomske aktivnosti.

„Ovdje je dublje pitanje da se korporacije zapravo koriste onime što je u osnovi politička borba“, rekao je Cloutier. „Disney ne bi trebao donositi odluke o tome kakvu seksualnost želimo naučavati u školama. Nijedna korporacija ne bi trebala, jer to nije korporativna odluka. To je zakonodavna odluka, jer Disney ne vodi škole, nego državno zakonodavno tijelo”.

„Ne bismo trebali tražiti od Disneyja smjernice po ovome pitanju”, nastavio je Cloutier. „Trebali bismo to tražiti u državnim zakonodavnim tijelima, u raspravama u gradskim vijećnicama i u političkom procesu”, što je sputano kada „veliki korporativni akteri poput Disneyja imaju nerazmjernu moć”.

Cloutier opisuje politizaciju poduzeća kao problematičan primjer „hiper-stranačke pripadnosti“, za koju se brine da će se samo pojačati ako pravna odluka Roe protiv Wadea bude poništena.

„Ako svaki vaš odabir proizvoda mora signalizirati na kojoj ste strani političkog pola, od toga koje konzervirane proizvode kupujete do tipa palačinki koji dobivate u restoranu, onda je to vjerojatno prilično loše za društvo“.

Stvoriti razliku

Kada je u pitanju razlučivanje hoćete li bojkotirati neki proizvod ili ne, Cloutier je rekao da ne misli da treba stavljati previše naglaska na to hoće li nečija ekonomska aktivnost biti „učinkovita“ ili ne, dijelom zato što je vrlo teško predvidjeti kako se stvari mogu odigrati. Na primjer, on ističe da pro-life pokret nikada ne bi imao utjecaj koji je imao u američkom društvu da su ljudi jednostavno procijenili hoće li njihovo zagovaranje biti učinkovito ili ne odmah nakon sudske odluke u korist Roe.

„Naša preferencija kao katolika treba biti takva da se usredotočimo na nas same i shvatimo da imamo odgovornost da svoj novac koristimo na moralan način”, rekao je. „I ako možete umanjiti svoju materijalnu suradnju sa zlom, učinite to”, bez ikakve pretjerane skrupuloznosti.

S obzirom na to, Cloutier isto tako savjetuje da je razumno uzeti u obzir koliko snažno određena korporacija podržava određeni program, kao i koliko je to pitanje ili problematična praksa riješena u širem društvu. Po pitanju promicanja transrodne ideologije, što se čini da Disney namjerava učiniti, Cloutier je rekao da još uvijek postoji prilika za katolike da svojim ekonomskim odlukama učine promjenu.

„Iako postoji mnogo toga što takvo pitanje gura u jednom smjeru, postoje razne mogućnosti da se to spriječi“, rekao je, napominjući da postoji velika nelagoda među medicinskom zajednicom i nekim sekularnim misliocima zbog tih tvrdnji rodne ideologije.

Cloutier naglašava da je okvir Crkve za procjenu suradnje sa zlom moguć više preko skupa načela. Težak rad na formiranju savjesti i razlučivanju još uvijek je potreban katolicima koji pokušavaju odrediti trebaju li bojkotirati tvrtke, bilo one koje promiču nemoralne političke programe kao što su Disney i Amazon, ili druge čija poslovna praksa ne poštuje dostojanstvo radnika, potrošača, i opće dobro.

„Dajte sve od sebe, što znači da usrdno treba nastojati slijediti crkveni nauk i prepoznati da trošenje nije samo pitanje ‘koje dobro želim’ ili ‘što je najlakše’, već da je to moralan čin“, rekao je Cloutier. „Kako trošimo svoj novac je uistinu važno, a ako svojim novcem šaljem poruku da ne podržavam ovo ili da podržavam ono, to čini razliku“.

Izvor