Naslovnica Društvo Učimo od Tolkiena: „Gospodar prstenova“ je „religijsko i katoličko djelo“

Učimo od Tolkiena: „Gospodar prstenova“ je „religijsko i katoličko djelo“

850
0

Tolkien je djelo Gospodar prstenova opisao u „osnovi kao religiozno i katoličko djelo“. Je li moguće sažeti ovu dimenziju Tolkienovog veličanstvenog opusa u manje od 600 riječi? Bez imalo sumnje.

Poveznice između Gospodara prstenova i kršćanstva su brojne. Postoji simbolička veza između Jedinstvenog prstena i izvornog grijeha i, prema tome, između Klete Gore i Golgote. Vilenjačka riječ za putni kruh, lembas, označuje životni kruh ili kruh života, povezujući ga s euharistijom. Poput Euharistije, i lembas hrani volju. Datum kada je Prsten uništen je 25. ožujka, datum navještenja i raspeća Isusa Krista, povezujući uništavanje prstena (grijeha) s utjelovljenjem i sa životom, smrću i uskrsnućem Kristovim.

Iako Tolkien nije napisao formalnu alegoriju u kojoj likovi predstavljaju povijesne ličnosti, istina je da nekoliko članova Prstenove Družine predstavljaju, premda suptilno, značajne kršćanske tipološke figure. Frodo, kao Prstenonoša, se može smatrati nosačem križa, a time i Kristovim likom i likom kršćanina koji uzima svoj križ. Sam je, kao posljedica toga, lik odanog učenika. Boromir je kao čovjek u Prstenovoj Družini predstavnik čovječanstva i stoga predstavlja figuru svakog čovjeka. Aragorn očito predstavlja Kristov lik. Utoliko što je pravi kralj koji silazi u kraljevstvo mrtvih, imajući moć da i same mrtve oslobodi njihovog prokletstva, i utoliko što u svojstvu pravog kralja ima velike i čudesne moći iscjeljenja. Gandalf u svojoj smrti, uskrsnuću i preobraženju isto tako predstavlja Kristov lik.

Mnogi od sedam sakramenata su predstavljeni u Gospodaru prstenova. Kao što smo vidjeli, Euharistija je simbolično prisutna u prikazu vilenjačkog kruha života (lembasa). Sakramenti pokore (ispovijedi) i bolesničkog pomazanja su predstavljeni na način završne razmjene riječi između umirućeg Boromira i Aragorna, od kojih potonji u persona Christi služi kao osloboditelj Boromirovih grijeha. Sakrament vjenčanja lijepo je prikazan u brakovima Aragorna i Arwen, Faramira i Eowyn, i, na kraju, ali ne manje važno, Sama i Rosie. Svećeništvo je zastupljeno utoliko što Aragorn djeluje in persona Christi. Blažena Djevica je zastupljena utoliko što je Tolkien rekao da je svu svoju ljubav prema Blaženoj Djevici stavio u karakterizaciju Galadriel.

U panoramskom smislu, tema Gospodara prstenova označava čovjeka kao homo viatora, to jest kao putujućeg čovjeka ili čovjeka u potrazi. To odjekuje u kršćanskom shvaćanju čovjekovog života- u konačnici se ne radi ni o čemu drugom, osim o potrebi sjedinjenja s Bogom na Nebu. Neuspjeh u ovoj životnoj potrazi čini nas bijednim gubitnicima! Da bismo postigli ovu potragu, moramo prihvatiti život ljubavi, što znači žrtvovati se za druge, za „družinu“ čovječanstva. Moramo postati nositelji prstenova, tj. nositelji križeva, noseći teret zla u svijetu i njegove razorne posljedice, pazeći da pritom ne postanemo utvare prstena, to jest sluge zla.

Je li Gospodar Prstenova, kao što je Tolkien tvrdio, „u osnovi religijsko i katoličko djelo“? Budite sigurni u to!

Site-Wide Activity | Tolkien, Jrr tolkien, The hobbit

Izvor

Autor, Joseph Pearce je direktor izdavaštva u Institutu sv. Augustina i urednik časopisa St. Austin Review, urednik portala Vjera i kultura, redaktor Ignacijanskih kritičkih izdanja (Ignatius Critical Editions), viši instruktor u Homeschool Connections i stariji suradnik na portalu Imaginative Conservative. Međunarodno je priznati autor mnogih knjiga, uključujući sljedeće knjige: Potragu za Shakespeareom, Tolkien: Čovjek i mit, Raskrinkavanje Oscara Wildea, C. S. Lewis i Katolička crkva, Književni obraćenici, Mudrost i nevinost: život G.K. Chesterton, Solženjicin: Duša u progonstvu i stara grmljavina: Život Hilaire Belloc.