Naslovnica Politika Upad u zgradu Kapitola SAD-a je samo nastavak dugačke tradicije američkih pobuna

Upad u zgradu Kapitola SAD-a je samo nastavak dugačke tradicije američkih pobuna

364
0

U ožujku 1791. Kongres Sjedinjenih Američkih Država je donio Zakon o viskiju, bio je to prvi porez nove vlade na lokalne proizvode. Ubrzo nakon toga je započela prva porezna pobuna u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. U ovoj su pobuni porezni službenici bili skinuti do gola, te posuti katranom i perjem. Naoružani muškarci su provaljivali u domove poreznih službenika napadajući njih i njihove obitelji. Rulja je pucala i zatim spalila kuću lokalnog uglednika iz Pennsylvanije koji je dao utočište saveznom maršalu. Tisuće ljudi je promarširalo Pittsburghom pod zastavom vlastite secesije. Tek nakon ulaska savezne snage (trinaest tisuća vojnika) u zapadnu Pennsylvaniju, pobunjenici su se razišli i pobuna je dovedena do neslavnog završetka.

Poznata viski pobuna je bila prva pobuna u dugom nizu građanskih nereda, pobuna i nasilja rulje u Sjedinjenim Američkim Državama (od 1789. godine). Većina toga nije slavna povijest. Nemiri protiv abolicionista, crnaca, imigranata, katolika, vojnog roka, ratova, kapitalista, kapitalizma, policije i savezne vlade…. dovoljno govore, teško bi se moglo sve navesti. Prije samo pedeset godina zemlja se borila s normalnim funkcioniranjem zbog sve većeg broja atentata, eksploziji i kriminalno-političkih pokreta. Neredi prošlog ljeta su odnijeli preko dvadesetak života i možda dvije milijarde dolara materijalne štete.

Upad u zgradu Kapitola Sjedinjenih Američkih Država, u srijedu, od strane gomile Trumpovih demonstranata i izgrednika nastavljaju dugačku tradiciju američkih pobuna. U kontekstu materijalne štete jučerašnji upad je irelevantan. To nije prvi put, kako su izvijestili i CNN i BBC, da je Kapitol napadnut nakon rata 1812. Kapitol je napadnut 1954. godine- skupina portorikanskih nacionalista koristila je poluautomatske oružje za napad na pet američkih senatora u predvorju Kapitola. Bombe su bile postavljene i eksplodirale u zgradi Kapitola 1971. i ponovno 1983. godine.

Ali naravno, nije najvažnija materijalna šteta, nekoliko razbijenih prozora i ukradenih podija, niti čak sat vremena straha koliko su članovi Kongresa proveli skrivajući se tijekom kaosa. Važno je izvjestiteljima bila simbolična povrede države činom skidanje kapitolske zastave i postavljanje one s natpisom MAGA, vandalizacija ureda predsjednice Zastupničkog doma Nancy Pelosi i stajanja za govornicom Senata Sjedinjenih Država. Dokaz leži u pozivanju političkih vođa na religiozno u ovo nereligiozno doba. Stoga je Joe Biden prekidanje postupka potvrde novoizabranog predsjednika, zbog upada prosvjednika, nazvao „povredom svetog obreda“ i „napadom na najsvetiji pothvat američkog društva“. Vođa senatske manjine Chuck Schumer se požalio da je „hram demokracije oskvrnjen“. Na blagdan Bogojavljenja, predsjednica Zastupničkog doma Pelosi „se moli da ovaj poticaj na nasilje pruži prosvjetljenje našoj zemlji da ozdravi“.

Rane reakcije na upad su mediji plasirali kao katastrofu, a više je novinara govorilo o „puču“, „smrti Republike“ i „građanskom ratu“. Do večeri su se počele pojavljivati smirenije glave i hladnije emocije kako su izgrednici bili uhićeni i raštrkani, te se pokazalo da je u stvarnost više izgledalo kao event neke grupe Anon paranoičara nego boljševičke upad u Zimsku palaču. Važno je bilo istaknuti kako je sam predsjednik koristio svoj ured kao ubrzavač ovog nereda. Donald Trump je čovjek iznimno lošeg karaktera, a isto tako gaji kod svojih sljedbenika kult ličnosti. No, dugo nakon što Trump napusti Bijelu kuću, „narod“ će nastaviti uključivati milijune njegovih pristaša i desetke milijuna glasača.

Sljedeći omiljenu frazu svoga mentora, novoizabrani predsjednik Biden je rekao u srijedu da „prizori kaosa u Kapitolu ne odražavaju istinsku Ameriku, ne predstavljaju ono što smo mi“. Povijest Amerike mu proturječi. Političko nasilje je doista dio „prave Amerike“, neosporni udio onoga „tko smo mi“. Sada kada Demokratska stranka drži predsjedništvo, Zastupnički dom i Senat, Silikonsku dolinu, Wall Street, visoko obrazovanje, prestižne medije i kulturnu industriju, hoće li se pomiriti s činjenicom? Ili će započeti postupak za opoziv predsjednika, izbaciti pola članova republikanskog kluba iz Kongresa, prisvajati Vrhovni sud, eliminirati Elektorski kolegij i uspostaviti povjerenstvo za istinu o Trumpizaciji?

I nakon što je red uspostavljen, govori završili i glasovanje na Elektorskom kolegiju potvrđeno, još uvijek putujemo onim istim, dugim nacionalnim putem kojim su išli i naši preci. Amerika je nasilna zemlja s nasilnom prošlošću. To je održava na okupu već preko dvjesto trideset godina, a ne samo zajednički Ustav, zajednička politička kultura i zajednički nacionalni identitet, odnosno uzvišeni ciljevi tolikih govora sa senatskog poda u srijedu navečer. Samo postojanje „mi“ je njegovano u dugim razdobljima gospodarskog rasta, širokom opsegu individualnih prilika, zajedničkim neprijateljima protiv koji smo se borili u ratovima, razumnom stupnju federalizma i izdašnoj raspodjeli vladinih sredstava, od golemih farmi s 160 hektara do čekove od 1200 dolara.

Naša povijest govori da idealizam mora biti ublažen razboritošću. Predsjednik George Washington je pomilovao dvojicu „viski“ pobunjenika koji su bili osuđeni za izdaju, dok je široko bio hvaljeni zbog gušenja pobune dok istovremeno zemlju nije gurnuo u tiraniju. Šest godina kasnije Demokratsko-republikanska stranka je osvojila nacionalne izbore i iskoristila svoju demokratsku moć kako bi ukinula ne samo porez na viski, već i sve savezne poreze na lokalne proizvode.

Prihvaćanje realnosti da je pobjeda nad zlom prije Drugog dolaska nemoguća, zajedno s vjerom da možemo ustati i nastaviti borbu sljedeći dan, jesu izvor ustavne vlasti. Neka oboje prežive svoje neprijatelje ma gdje god ih vrebali.

Darel E. Paul je profesor političkih znanosti na Williams Collegeu i autor knjige Od tolerancije do jednakosti: Kako su elite dovele Ameriku do istospolnih „brakova“.

Izvor