Naslovnica Vatikan Usmjeravanje Sinode prema unaprijed određenim pozicijama?

Usmjeravanje Sinode prema unaprijed određenim pozicijama?

1129
0

Zbog novog dokumenta Lineamenta, koji je poslan svim biskupskim konferencijama uoči sljedeće Sinode o obitelji, ne mogu se oteti dojmu da se pokušava progurati jedna ‘politika’ sve dok se ne prime ‘pravi odgovori’. Mnogi imaju osjećaj kako pojedinci zaduženi za aktivnosti oko sinode, pokušavaju usmjeriti članove sljedeće sinode prema unaprijed određenim pozicijama.

Kako bilo, retorična bitka će se nastaviti sve do listopada 2015. kada će se biskupi ponovno sastati u Rimu.

Hvala Bogu, postoje kardinali koji ne oklijevaju u obrani Istine, pa tako kardinal Velasio DePaolis citiran na blogu vatikanista Sandro Magister kaže:

Prijedlog, u onoj mjeri u kojoj predviđa priznavanje mogućnosti razvedenima i ponovno vjenčanim vjernicima pristup euharistijskoj pričesti, u stvari, predstavlja promjenu doktrine. Što je u potpunoj suprotnosti s onim što je rečeno, a to je da nema nastojanja oko mijenjanja doktrine. Osim toga, doktrina se po samoj svojoj prirodi ne može mijenjati ako predstavlja  predmet autentičnog nauka Crkve. Prije nego što se govori ili bavi bilo kakvim promjenama discipline koja je trenutačno na snazi, neophodno je razmisliti o prirodi ove discipline. U rješavanju ovog pitanja mora se, u prvom redu, razmatrati ova doktrina i njezina razina čvrstoće; tu treba oprezno proučiti što se može mijenjati, a što se ne može mijenjati. Sumnje su insinuirane u samom prijedlogu, kada se poziva na istraživanje, koje mora biti doktrinarno prije bilo koje odluke.

Također se moramo zapitati je li u nadležnosti jedne Biskupske sinode bavljenje pitanjima kao što je ovo: propitkivati vrijednost nauka i discipline koji su na snazi u Crkvi, koji su formirani tijekom stoljeća, te su ratificirani s člancima Magisterija Crkve? Osim toga, tko je nadležan za izmjenu nauka drugih papa? Ovo predstavlja opasan presedan.

Nadalje, inovacije koje bi bile uvedene, ako se odobri tekst prijedloga, imaju posljedice bez presedana:

a) mogućnost pristupanja euharistijskoj pričesti, s izričitim odobrenjem Crkve, osobama u stanju smrtnog grijeha, uz opasnost od svetogrđa i bogohulnog odnosa prema Euharistiji;

b) dovelo bi u pitanje opće načelo o potrebi stanja posvetne milosti za primanje euharistijske pričesti, pogotovo sada kada je u Crkvu uvedena ili se uvodi uobičajena praksa primanja Euharistije bez prethodnog sakramenta ispovijedi, čak i onda kada je netko svjestan da je u teškom grijehu, sa svim štetnim posljedicama koje ova praksa donosi;

c) pristup euharistijskoj pričesti vjernika koji kohabitiraju “more uxorio” također bi doveo u pitanje značenje samog spolnog morala, koji je posebno utemeljen na šestoj zapovijedi;

d) to bi također pružilo potporu kohabitaciji ili drugim ‘zajednicama’, koje slabe načelo nerazrješivosti braka