Naslovnica Crkva Važno je da ti, gdje god bio svjedočiš Krista i siješ sjeme...

Važno je da ti, gdje god bio svjedočiš Krista i siješ sjeme Božjeg kraljevstva

322
0

Crkva nas opominje da se svim silama trudimo suobličiti Kristu tako što ćemo se svom dušom posvetiti slavi Božjoj i djelima ljubavi.

Draga braćo i sestre, u današnjem evanđelju Gospodin Isus govori nam o Kraljevstvu Božjemu. On koristi dvije slike – prvu o čovjeku koji sije sjeme te drugu o gorušičinu zrnu.
Što nam poručuje prva slika? Ta slika poziva nas na trud – naše je da svojim primjerom sijemo sjeme Božjega Kraljevstva a kada će ono uroditi plodom nije na nama – to je Božje djelo. Važno je da ti, gdje god bio svjedočiš Krista i siješ sjeme Božjeg kraljevstva.
Druga slika nam želi poručiti kako to malo sjeme koje sijemo može donijeti obilje ploda. Malo gorušičino zrno razgrana se u mnoštvo grana. Tako isto i naš svakodnevni primjer življenja evanđelja u obitelji, na radnome mjestu ili gdje god bili može donijeti obilat rod.
Draga braćo i sestre odlika Kraljevstva Božjega jest svetost onih koji žive u tome kraljevstvu. Da bi se Kraljevstvo Božje moglo živjeti već na zemlji i mi smo pozvani biti sveti. Crkva nas uči da je svaki od nas pozvan na svetost. Svetost nije pridržana samo onima koji su se odlučili biti svećenici ili časne sestre. I muškarac koji svoj dan provodi u firmi, na njivi ili u brizi za obitelj pozvan je biti svetac svakodnevnog života. Žena – bila ona domaćica, majka ili zaposlena u društvenim ustanovama također ima poziv na svetost. Učenici i studenti marljivo učeći izvršavaju svoju svakodnevnu dužnost koja ih uči disciplini i posvećuje. No kako jedan poljoprivrednik ili domaćica, ili student i radnik u firmi može postati svet, kako može biti uzoran stanovnik Kraljevstva Božjega? Tako što će svoje svakodnevne dužnosti raditi s velikom ljubavlju, savjesno. Svi smo dakle pozvani na savršenstvo ljubavi – ljubiti druge kao što je Krist nas ljubio – to je tajna svetosti. Crkva nas opominje da se svim silama trudimo suobličiti Kristu tako što ćemo se svom dušom posvetiti slavi Božjoj i djelima ljubavi. Primjer za to dao nam je Isus u evanđelju koje slušamo svake nedjelje. Nastojmo to što čujemo sprovesti u djelo. Primjerice kad se javi napast osuđivanja, sjetimo se da Isus nikog nije osudio, kad se žalimo na vlasti sjetimo se kako je Isus oprostio vlasti koja ga je razapela ili kad nas snađe nevolja, muka tjeskoba sjetimo se da je Isus rekao da je velika plaća naša na nebesima. U Evanđelju se krije recept kako postati svet. Svetci su taj recept primijenili na svoj život te nam pokazali da je čovjeku moguće ostvariti ono što Isus traži od nas. Zapamtimo svetac se ne rađa, nego se svetac trudom postaje!
Draga braćo i sestre, danas Crkva pred nas stavlja primjer jednog stanovnika Božjeg Kraljevstva a to je sv. Antun, svetac čitavog svijeta kako ga volimo nazivati. On je živjeći život na zemlji zaista bio malo sjeme koje je donijelo obilat rod i učinilo da se Kraljevstvo Božje širi i raste. Svetog Antuna na kipovima i slikama vrlo često se predstavlja s knjigom u ruci na kojoj sjedi Isus. Što iz toga možemo naučiti? Sveti Antun bio je gorljivi propovjednik. Svoje znanje za propovijedi crpio je iz redovitog čitanja Svetog pisma. Knjiga koju sv. Ante drži u ruci jest Biblija. I mi bismo trebali svakodnevno pročitati bar mali djelić sv. Pisma. Jedno poglavlje na dan – to ne iziskuje puno vremena, a za naš duhovni život znači vrlo mnogo jer nam daje primjer kako živjeti u Božjem Kraljevstvu. Na knjizi koju drži sv. Antun sjedi Mali Isus – to upućuje na činjenicu da je Riječ Božja sadržana u Bibliji uvijek živa, da to nije riječ izgovorena u povijesti, nego je to riječ koju nam Gospodin govori svaki dan iznova. Sv. Antun je uvijek Riječ Božju doživljavao kao živu, koja se nastanjuje u nama, Riječ koju možemo uzeti u svoju naručje. Zato i mi svaki put kad uzmemo riječ Božju u svoje ruke, u svoje naručje, uzmimo je tako da osjetimo rađanje Boga u nama – po živom Bogu koji nam govori. Pogled sv. Antuna na kipovima i slikama usmjeren je prema Djetetu. To je pogled divljenja – gleda u otajstvo kojemu se klanja. Antun se divi Božjoj Riječi i zato ju rado prihvaća jer je ona putokaz za život. Ta riječ nadvisuje svaku ljudsku riječ. Ona nije isprazna kako to često zna biti ljudska riječ. Riječ Božja nas posve ispunja, ima snagu utješiti nas i ohrabriti. Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Antuna. Sveti Antun obvezno je prikazan i s ljiljanom – simbolom čistoće – samo duša, samo srce koje je čisto jest sposobno da Riječ Božja raste u njemu. Umjetnički prikaz kipa sv. Antuna upućuje nas dakle na to što je važno ostvarivati u životu kako bismo bili uzorni stanovnici Kraljevstva Božjega koje se na zemlji nalazi u klicama, koje se širi i raste a svoju puninu nalazi u Nebu. Cilj svetca je dakle Nebo i zajedništvo sa svetima pred Licem Božjim.
Draga braćo i sestre, sveti Antun ovako je opisao ulogu svetaca:
»U ovoj tamnoj dolini sveci blistaju kao zvijezde na nebeskom svodu. Sveci su zaista zvijezde i Krist ih drži pod pečatom svoje providnosti da se ne pojave kada sami zažele, već da budu spremni na trenutak koji je on predodredio. I kada čuju da u njihovu srcu odzvanja glas njegove zapovijedi, onda s tajnovitih područja molitvenih iskustava prelaze na djela koja Krist od njih zahtijeva«.
Dakle važno je biti čovjek molitve da bi se mogao odazvati svjedočenju. Budimo i mi po primjeru sv. Antuna svetci našega vremena. Amen.
Vlč. Daniel Katačić