Naslovnica Društvo Veliko resetiranje?

Veliko resetiranje?

828
0

Možda ste nedavno čuli frazu koja je odjeknula u digitalnom eteru: „veliko resetiranje“.

Klaus Schwab, predsjedatelj Svjetskog ekonomskog foruma, pozvao je na „veliku resetiranje“ 2014. godine izrekavši sljedeće: „moramo izgraditi potpuno nove temelje za naše ekonomske i socijalne sustave“. Schwabov prijedlog iznesen je u najsirovijem obliku davoskog pristupa homo economicusu. Kritičarima foruma nije bilo teško izbjeći uspoređivanje Schwaba s negativcima iz bondovskih filmova koji ciljaju na svjetsku dominaciju. Klausu Schwabu je nedostajalo nešto presudno. Imao je viziju preobrazbe industrije, društva i nacije – uz tu viziju imao je pristup najelitnijim skupinama u društvu (koje donose odluka na svijetu) – ali nedostajala mu je savršena prilika.

COVID-19 je sve promijenio.

Svjedoci smo da se dogodila kriza koja omogućuje resetiranje o kojem su sanjali tehnokrati u Davosu. Tako je prošlog lipnja Schwab iskoristio svoju priliku: „Pandemija“, napisao je, „predstavlja rijedak, ali uski prozor mogućnosti da odrazi zamisli i resetira naš svijet kako bi stvorio zdraviju, pravedniju i prosperitetniju budućnost“. Globalna transformacija nije „neki nemogući san“, inzistirao je Schwab. „Sreća pandemije je ta što možemo naučiti koliko brzo možemo napraviti radikalne promjene u našem načinu života“. Ono što je nekoć smatrano “bitnim”, sada se smatra suvišnim. „Svi aspekti naših društava i gospodarstava… od obrazovanja do socijalnih ugovora i uvjeta rada moraju se transformirati“.

Na površini je isplivao Schwabov plan globalnog resetiranja za novu zelenu ekonomiju, koji se u bitnom ne razlikuje od plana „New Green Deal“ (iznijela ga je demokratska političarka Alexandria Ocasio-Cortez), s ciljem preusmjeravanja svih aspekata vlasti na nejasan i beskonačan plan “zaštite planeta“. Za Schwaba to znači upotreba „digitalnih zdravstvenih putovnica“ za svaku osobu na svijetu i čitav novi niz „tehnologija relevantnih za krizu“, to jest dizajniranih za rješavanje „problema s digitalnim povjerenjem“. Specifičnosti prijedloga manje su važne od kontrole koju koriste kako bi privukli elite cilju (svrsi). Pogledajte korporacije i šefove država koji su se skupilo oko plana „velikog resetiranja“. Jasno je da se ovdje ne radi o socijalnoj pravdi, već o širenju moći kapitala putem pseudo-religijskog poticaja radi ostvarivanja „progresivnih“ ciljeva.

„Ništa se više neće vratiti onom slomljenom osjećaju normalnosti koji je vladao prije krize“, napisao je Schwab u svojoj knjizi COVID-19: The Great Reset, jer „pandemija koronavirusa označava temeljnu točku preokreta u našoj globalnoj putanji“. Iako je javno deklarirani “sekularist”, Schwab očito ima (gotovo) religiozan osjećaj da se u ljudima nešto „slomilo“ i da sada, izvanrednim trudom i žrtvom moraju „učiniti ono što im treba“.
Za Schwaba su ljudi sami sebi neprijatelji. Prepoznavanje klimatskih promjena nikad nije dovoljno, nego moramo prepoznati da smo mi zlokoban izvor degradacije. Schwab bi mogao biti kalif velikog resetiranje, koji „ima“ spasonosnu moć. U ime znanosti obećavajući nas spasiti od nas samih i izbaviti nas iz “slomljene normalnosti” u novu bogolikost, zahvaljujući vlastitoj tehnološkoj domišljatosti. Što bi moglo poći po zlu?

Velika resetiranja u ljudskim društvima nisu novost, ali oni su uvijek u sebi imala religiozni kontekst. Kao i druga drevna bliskoistočna društva, drevni Izrael je prakticirao ono što antropolozi religije nazivaju „uredbom o pročišćenom početku“. Izraelske jubilejske godine, poput našeg vlastitog ‘velikog resetiranje’ odnosile su se na prilično (svakodnevne) sekularne stvari poput zemlje, duga i kapitala. Ipak, izraelski jubilej bio je nešto drugačiji. Najavio bi zvuk trube, šofara, za vrijeme Jom Kippura. Izraelski jubilej je imao teološki kontekst.

Yom Kippur (ili Dan pomirenja) je najsvetiji dan u Izraelskoj godini jer se tiče čišćenja izraelskih grijeha. Vrijeme je posta i ispovijedi, ritualne žrtve i nade da će Bog žrtvu zamijeniti za spasenje. U knjizi Levitskog zakonika piše sljedeće:

„…na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožđe s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe“. (Lev 25, 10-12).

Radostan zvuk jubilarnog šofara (svakih 49 godina) predstavljao je teološku ispovijest o tome gdje nalazimo, te da se „prosperitetna budućnost“ nalazi u priznanju činjenice da sve dugujemo Bogu. Zemlju, posjed, radnike… Svi se moraju osloboditi kako bismo vidjeli da ništa nije isključivo naše vlasništvo. Izraelski jubilej, za razliku od Schwabova „velikog resetiranje“, predstavlja priznanje ispravnog i temeljnog poretka u kojem je Jahve jedini pravi kralj.

Izraelska teologija jubileja je fundamentalni temelj za kršćansko razumijevanje kako je Bog ujedinio tijelo i božanstvo u osobi Isusa Krista. Papa Pio XI. je zaključio jubilarnu godinu (Svetu godinu 1925.) uvođenjem blagdana Krista Kralja (enciklika Quas Primas) – kako bi se cijeli svijet (koji se nalazi u metežu) okrenuo prema „neizrecivoj hipostatskoj uniji“ koja ocrtava nadolazeći blagdan Rođenja. U središtu jubileja je dramatično priznanje da je Isus naš Jubilej. Isus Krist je jedini mogući način resetiranja, ne samo za osobnu slobodu, nego i za društveni i politički poredak. Samo je Bogo-čovjek taj koji svakoga zarobljenika može uistinu osloboditi.

Ono što je Pio XI. naučavao 1925. godine vrijedi i danas. Krist dolazi, a on je autor sreće za svaku pojedinačnu osobu i svaki narod. Kao što je sveti Augustin napisao biskupu Makedoniju, „nacija je sretna kada su sretni njezini građani“. Ipak sreća se ne može naći tamo gdje je moćan pokušaj resetiranja svijeta i stvaranja „progresivnog raja“. Umjesto toga, nalazi se tamo gdje moćni i slabi jednako štuju samog autora sreće, koji vlada iz jaslica kao i na svom nebeskom prijestolju.

Dolazi nam direktno načelo kozmosa i ljubavi koja pokreće i rasplamsava naše duše. Advent proglašava pravu slobodu i sreću, kako za osobe tako i za zajednice, koja se može naći samo u Isusu Kristu, našem jubileju, našem jedinom velikom resetiranju.

Gifts of the Magi – deacon rudy's notes

 

C. C. Pecknold je izvanredni profesor sustavne teologije na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu, D. C.