Naslovnica Crkva Vrijedno je ispitati pobožne osobine naših velikodušnih i mudrih baka

Vrijedno je ispitati pobožne osobine naših velikodušnih i mudrih baka

432
0
Majka bl. Alojzija Stepinca u molitvi.

Kada sam bio u bogosloviji, odgajatelj (svećenik) je tada govorio o uzvišenom dostojanstvu svećeništva, nužnosti molitve i kvalitetnoj formaciji u bogosloviji. Oduševljeno smo slušali o svećeničkom pozivu, željni razmatrati plemenito dostojanstvo poziva.

Zatim nas je podsjetio da smo tek na početku ispunjenja našega poziva iako se molimo, trudimo i činimo sve što je potrebno za to. Ali to je samo sjena svetosti, ustrajnosti i poniznosti onih bakica, koje svoj život daju u nesebičnoj velikodušnosti za svoje obitelji.

Vrijedno je ispitati pobožne osobine naših velikodušnih i mudrih baka. One svoju djecu i unuke mogu podmićivati s ljubavlju radi dobrog ponašanja, ali ih ne podmićuju u svrhu pristranosti. Čak i ako djeca ili unučad odu u jednom ili drugom smjeru, ona i dalje upravlja pravedno svojim domaćinstvom i obitelji, ne potičući jednog člana obitelji protiv drugog. Trudi se poticati svoju djecu na najbolje, prihvaćajući i usmjeravajući slabosti, ali ne popuštajući pred izgovorima za neodgovornost. „…Jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga“ (Sir 35, 12-13).

Kroz život se zabavljamo bezbrojnim izgovorima kako bismo se prepustili obeshrabrenosti. Bilo koji iskusni bračni veteran/ka vjerojatno bi u svakome trenutku mogao iznijeti pregršt razloga za razvod ili za odbacivanje obiteljskih dužnosti. Što se toga tiče, bilo koji svećenik „veteran“ bi vjerojatno priznao da je sposoban za isto, barem u najskrovitijem kutu svoga srca. Jako je lako odustati.

Ali odustajanja nema u rječniku naših pobožnih baki. Ne bi ni pomislila da napusti muža. (Kao što stara šala kaže: „Ubojstvo, da. Razvod, nikad.“) Ona ustraje jer zna svoju odgovornost prema Bogu i obitelji. U mnogim aspektima ona nema vremena udaljiti se od svojih odgovornosti. Prezaposlena je planiranjem obiteljskih okupljanja, održavanjem kontakta sa rodbinom, traženjem rješenja za nesporazume – ukratko, naporan je posao održavanja obitelji na okupu. Sotona nas pokušava paralizirati zlim duhom malodušnosti (obeshrabrenosti). S lakoćom se identificiramo kao beznadne žrtve nezahvalnosti i nepravde. Ali ustrajnost i trpljenje su presudni elementi osobne svetosti.

U Evanđelju Isus upućuje prispodobu „onima koji su bili uvjereni u vlastitu pravednost i prezirahu sve ostale“ (Lk 18, 9-14). Na usne farizeja Isus stavlja riječi modernog političara: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi – grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem“ (Lk 18, 11) – i ja sam jedini kandidat koji je obavio prijavu poreza na dohodak.

Naša baka nije farizej, iako je zasigurno uvjerena u svoju katoličku vjeru. I ona zahtijeva – ponekad na neugodne načine – da njezina djeca ojačaju svoju vjeru redovnim pohađanjem sv. mise i ispovijedima. Zna, zajedno sa svojim mužem, da je svoju djecu donijela na svijet da odu u raj, a ne u pakao. Ali ona nije uvjerena u vlastitu samo-pravednost.

Dok je uvjerena u istinu o Kristu, nije osobito sigurna u sebe. Poput carinika u prispodobi, ona moli: „O Bože, milostiv budi meni grešnici“. Svjesna je svojih neuspjeha i grijeha, pa je redovito viđamo u redovima za ispovijed. Na neobičan, ali predivan način se nalazimo optuženima i izazvanima zbog njene poniznosti. „…Jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. (Lk 14, 11)

U našoj kulturi nije potrebno puno da biste postali (ili bili) slavna osoba – ili narcis. Status dolazi s utjecajnim pozicijama i mnoštvom novca – ili s dobrim dijelom samozavaravanja. Ali treba puno više truda (s milošću) da bismo bili poput naših malih pobožnih katoličkih baka. Jer su, kao što neki sugeriraju, upravo one spasile katoličku vjeru u istočnoj Europi od razornog djelovanja komunizma.

Njihove svetačke osobine velikodušnosti, pravednosti, ustrajnost i poniznosti ne mogu se kupiti, prodati ili tvrditi da su naše vlastite osobine. Njihove osobine su ustvari kršćanske vrline – i čine temelj kršćanske kulture – koje vode u vječni život. Svakodnevno majčinstvo nije karikatura nego složena slika Blažene Majke i samoga Isusa Krista.

(na slici je majka bl. Alojzija Stepinca u molitvi.)

Izvor