Naslovnica Društvo Zašto ljevičari mrze katoličku vjeru?

Zašto ljevičari mrze katoličku vjeru?

2450
0

Program radikalnog pokreta ljevice uključuje komunističke ideale i ciljeve suprotstavljene tradicionalnom crkvenom učenju o Bogu, društvu i ljudskoj prirodi.

Kako se povećava ljevičarski aktivizam i nasilje, nužno je shvatiti da ljevičarski program ne predstavlja samo politički pokret već svjetonazor suprotan stavu katoličke vjere. Gdje god je dominirala ljevica, pokazuje se radikalna mržnja prema vjeri i onima koji joj pripadaju.

Međutim, dok ljevica ne vlada zemljom, ta se antikatolička mržnja kontrolira i skriva. Ljevičarska propaganda temelji se na izrazima koji traže suosjećanje. Ova obmana čini je još opasnijom.

Neprijateljstvo prema religiji očituje se na mnogo načina, bilo da je riječ o militantnima Antife, koji pale Biblije ili religiozna ljevica koja svoje marksističke ideje oblači u religiozne pojmove. U pokušaju da legitimiraju poziv na nasilnu revoluciju takozvani teolozi oslobođenja predlažu kršćansku verziju klasne borbe.

Danas se ljevičarski pokret radikalizira predlažući uređenje (agendu) s novim komunističkim idealima i ciljevima nasuprot tradicionalnom crkvenom učenju o Bogu, društvu i ljudskoj prirodi. Ljevica sada uključuje postmodernu misao u svoju uvrnutu doktrinu. Komunizam danas nadilazi stari sovjetski kapitalizam i obuhvaća rodnu teoriju i politiku identiteta, koji su jako suprotni crkvenom učenju o stvaranju.

Vjernici moraju biti u potpunosti svjesni razmjera ove mržnje, da bi se učinkovito borili protiv ljevičarskog programa uređenja društva.

Mnogo je razloga zašto ljevičari mrze katoličku vjeru. Sljedići popis donosi sedamnaest razloga, koji služe kao uvod u razumijevanje opsega borbe između ova dva suprotstavljena svjetonazora:

1) Ljevica mrzi pojam transcendentnog i osobnog Boga. Ti su atributi suprotni gnostičkoj i egalitarističkoj viziji. Budući da ljevica mrzi svaki oblik superiornost, onda svemogućeg Boga smatra „nasilnikom“. Umjesto toga, ljevica se identificira sa Sotonom, vragom, inferiorno stvorenim bićem, prokletim anđelom i navodnom žrtvom Stvoriteljeve vječne pravde. Samim time sa onima koji je „ugnjetavan“, „obespravljen“, „diskriminiran“ i „marginaliziran u periferiji“.

2) Ljevica mrzi moralni zakon Crkve, koji se temelji na prirodnom zakonu, skupu objektivnih društvenih normi, koja vrijede za sva vremena, mjesta i narode. Ljevica uči da je moral relativan. Hipijevski okupljajući krik glasio je: „Ako se osjeća dobro, učini to!“, krik koji promovira vlastiti set normi o svemu što preferira njihovu revoluciju.

3) Ljevica mrzi crkveni koncept obitelji kao temeljne jedinice društva, utemeljene na sakramentu braka i prenošenja s generacije na generaciju učenja o moralu, religiji, tradiciji i vlasništvu. Ljevica vidi obitelj kao opresivnu instituciju koja se mora uništiti, unakaziti i oklevetati.

4) Ljevica mrzi instituciju braka koja je definirana kao zajednica muškarca i žene, otvorena prema djeci (potomstvu) i odgovorna za njihovo obrazovanje. Ljevica mrzi brak jer jača moral. Ljevica favorizira „slobodnu ljubav“ i seksualne nastranosti.

5) Ljevica mrzi crkveno učenje kojim je privatno vlasništvo neophodno za pravedno funkcioniranje društva. Vlasništvo ljevičari vide kao izvor nejednakosti te ga pokušavaju potkopavati i ograničiti na sve moguće načine. Ideal ljevice je oduzeti (sve) privatno vlasništvo, čineći ga državnim ili kolektivnim, zato jer „zemlja pripada svima“.

6) Ljevica mrzi hijerarhijsku strukturu Crkve, Kristovu uspostavljenu podjelu između Crkve koja poučava – papa, biskupi i svećenici koji poučavaju, upravljaju i posvećuju vjernike – i Crkve koja uči, vjernika, koja dopuštaju da ga kler podučava, upravlja i posvećuje. Umjesto da u ovoj podjeli vidi put do neba, ljevica vidi klase tlačitelja koje treba slomiti i potlačenih kojima je potrebno oslobađanje. Dakle, ljevica voli promicati klasnu borbu unutar same Crkve.

7) Ljevica mrzi dobročinstvo Crkve koja želi uskladiti društvo, ujedinjujući sve u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljevica želi klasnu borbu i svađu, to jest prihvaća mržnju i nasilje kao prirodno sredstvo za postizanje promjene društva.

8) Ljevica mrzi katoličko učenje o grijehu jer potvrđuje postojanje višeg zakona (Boga) koji zaslužuje da ga se poštuje. Štoviše, mrzi nauk Crkve u kojem se tvrdi da su ljudi odgovorni za svoja djela i da naša djela imaju posljedice, koje mogu biti vječno prokletstvo i kazna. Dakle, ljevica negira slobodnu volju i individualnu odgovornost. Cijelu krivnju za zlo pripisuje društvenim strukturama koje se moraju srušiti.

9) Ljevica mrzi crkvenu ljubav prema siromašnima. Crkva nastoji ublažiti patnje nesretnika, umjesto da ih potakne na pobunu protiv onih koji imaju više. Ljevica mrzi zahvalnost, kojom Crkva uči siromašne, prema onima koji im pomažu. Tu zahvalnost doživljavaju kao ponižavanje i kontroliranje.

10) Ljevica mrzi koncept besmrtne duše koji svakog čovjeka čini obdarenim iznimnim dostojanstvom koje je dano od Boga. Ljevica kaže da je duša mit i ljude tretira kao puku biološku materiju koju treba koristiti i zlostavljati u revolucionarnim procesima (npr. ljevičarski režimi podržavaju pobačaj).

11) Ljevica mrzi pojam milosti, pri čemu osoba koja sudjeluje u neprestanom božanskom životu Crkve postaje sposobna za nadnaravna djela. Egalitaristička filozofija ljevice mrzi ovisnost, posebno ovisnost o Bogu i nadnaravnom životu.

12) Ljevica mrzi liturgiju kojom pojedinci čine službeno bogoslužje i slave Boga u Crkvi sa svim obredima, ceremonijama, molitvama i sakramentima. Mrzi priznavanje beskrajne Božje superiornosti, koju smatra ugnjetavačkom. Žele da Bog postoji pod jednakim uvjetima s čovječanstvom i „demokratsku“ narodnu Crkvu bez svećeništva ili liturgije.

13) Ljevica mrzi Crkvu zato jer je čuvar objavljene Istine. Za ljevicu je sve relativno i u procesu razvoja. Stoga, objektivna i nepromjenjiva istina ne postoji.

14) Ljevica mrzi ljepotu. Gdje god dominira ljevica, pronalazi se ružnoća ugrađena u zgrade, umjetnost i kulturu. To je zato što ljevičari poriču metafizičke temelje ljepote i prihvaćaju potpun utilitaristički materijalizam.

15) Ljevica mrzi crkveni nauk o ljudskoj naravi, posvećenju i identitetu. Stoga se neprestano pokušava preoblikovati ljudska priroda i stvoriti „novi socijalistički čovjek“. Ljevičari pokušavaju de-konstruirati identitet, spol i biće. Ljevica prihvaća maštarije odvojene od stvarnosti.

16) Ljevica mrzi pojam kršćanskog poretka koji je vođen i nadahnut crkvenim naukom i Božjim zakonom. Takav poredak ulijeva strah (teror) u ljevičarsku dušu koja se buni protiv svakog pokušaja uređenja društva prema načelima i pravilima prilagođenim ljudskoj prirodi. Ljevica mrzi disciplinu i trud, čak i kada oni vode ka sreći. Njihovo je društvo liberalno, anarhično i neuređeno, orijentirano vizijom svemira. Ljevica vidi sve kao kaos materije u stalnom pokretu. Takva perspektiva dovodi do očaja.

17) Ljevica mrzi stvarnost koju prihvaća Crkva i tomistička filozofija. Najradikalnije škole ljevice vide stvarnost kao opresivnu strukturu ili društveni konstrukt. Ljevica je pretplaćena na idealističke filozofije, drogu i „de-konstrukciju“ kao sredstva za negiranje stvarnosti i prihvaćanje utopizma i nihilizma.

Gornja lista nije potpuna. S obzirom na to da ljevičarski svjetonazor obuhvaća svako polje ljudskog djelovanja na koje Crkva ima utjecaja, moglo bi se identificirati još mnogo mržnje. Pomak ulijevo je proces koji se prilagođava individualnim karakteristikama pojedinca. Međutim, mnogi ljevičari teže u smjeru mržnje prema katoličkoj vjeri.

Radikalna ljevica koja je trenutačno aktivna u Americi usavršit će proces mržnje do krajnjih granica. Te mržnje nastoji stvoriti norme prema kojima će funkcionirati „hrabri novi svijet“. Njihova upotreba nasilja, nereda i vandalizma daje uvid u navedeni svijet. Simbolična pokazivanje giljotina na prosvjedima i tijekom marširanja terora u rezidencijalnim naseljima ukazuje na anti-kršćansku i anti-zapadnjačku mržnju koja nikada ranije nije viđena u Americi.

Ljevica nije politički pokret ili politička stranka. To je filozofsko-religiozni svjetonazor koji se izražava socijalno, ekonomski, politički, znanstveno, umjetnički, obrazovno i kulturno. Dakle, da bi bili potpuno učinkoviti, protivljenje ljevici i njezini programi moraju se temeljiti na čvrstom shvaćanju da je njezin svjetonazor dijametralno suprotan stavu katoličke vjere.

Izvor